RDW-MMF-14-8

NJEMAČKI RADIO - RDW 14. VIII. 2000. Hoće li propasti kreditne i EC-kartice? "Još prije dvadesetak godina činilo se da nije daleko do dana kada više neće biti ni sitniša po džepovima niti ćete trebati novac u novčaniku. Jedino što će vam biti potrebno jest mala, plastična kartica s kojom ćete baš sve moći platiti izravno s vašeg bankovnog računa. Ali, razvoj je, pogotovo u Njemačkoj, tekao u posve drugom smjeru. Najprije je stradala kreditna kartica i savjetujemo svakom posjetitelju koji dođe u Njemačku da prije nego što se odluči na kupnju, provjeri prima li trgovina u koju je ušao taj način plaćanja. Jer - takvih je trgovina sve manje, a razloga sve više; od oštre kalkulacije cijena - pogotovo na primjer kod tehničkih uređaja - u kojima onda više nema mjesta ni za odgodu plaćanja pa do postotka koji ubiru kreditne institucije i koje trgovine više nisu bile spremne plaćati. Nakon nekog vremena, kada je postao jasan trend, rješenje je izgledalo u takozvanim EC-karticama, što je kratica od Electronic Cash - elektronski novac. U tom se slučaju novac odmah, bez odgode, odbija od vašeg računa, a i u tom načinu plaćanja postoje dvije, naizgled nevažne varijacije: jedna mogućnost je utipkavanje pin-broja u aparat u trgovini i druga je stavljanje vašeg potpisa na račun. Ali to nisu bile nevažne razlike: u prvom slučaju, s utipkavanjem broja su banke trgovinama doduše jamčile platežnu mogućnost mušterija, ali su to i masno naplaćivale: tri posto iznosa ili najmanje 15 pfeninga. U drugom slučaju, rizik da li je vaš račun beznadno prazan preuzimala je trgovina, ali zato cijeli postupak trgovine nije koštao ništa. Jasno je da je stoga samo 4 posto prometa ostvarivan putem pin- brojeva, a čak 12 posto ukupnog prometa u maloporodaji ostvaruje se potpisom računa. Naravno, banke nisu bile baš sretne ovim razvojem događaja. Stoga su odlučile i prvi način poskupiti za deset pfeninga, ali i dosadašnji besplatni način novčane transakcije opteretiti provizijom koja bi iznosila do 45 pfeninga. Na taj način banke žele od maloprodaje izvući - po nekim procjenama - oko 200 milijuna maraka godišnje za uslugu EC-kartica. A to se trgovinama, naravno, ne dopada. Prije svega je pitanje, hoće li tu dodatnu proviziju i dogovor banaka uopće odobriti ured za zaštitu tržišne utakmice. Osim toga se nameće pitanje, u vremenima kada u središtima banaka gdje se odvija čitava kontrola i promet novcem ionako nema žive duše nego samo računala, znači li to da će se na kraju kupcima ipak više isplatiti nositi novčanik nego bankovnu karticu? Jer, trgovine su ionako u takvom ratu s cijenama kada i 45 pfeninga po mušteriji može značiti propast koncerna". (RDW)