RDW-ATENTATI U MOSKVI-10-8

NJEMAČKI RADIO - RDW 10. VIII. 2000. Tko stoji iza atentata u Moskvi? "Kad nitko ne zna nešto točnije, onda se može spekulirati. Jesu li doista Čečeni izveli kukavički bombaški napad u Moskvi? Čečenski predsjednik Aslan Mashadov to niječe. Međutim, on će morati priznati da ni izdaleka nema sve kavkaske zapovjednike pod nadzorom. Mnogi djeluju na vlastitu ruku. To je uostalom jedan od razloga zašto vodstvo u Kremlju ne želi pregovarati s Mashadovim o političkom rješenju sukoba u Čečeniji. U prilog pretpostavci da iza atentata u moskovskoj podzemnoj željeznici stoje Čečeni govori način na koji Rusi ratuju na Kavkazu: brutalnom silom i s malo obzira prema civilnom stanovništvu. To hrani mržnju. To stvara 'vukodlake', kako je jednom rekao bivši general iz Afgansitanskog rata Aleksander Lebed, dakle ljude koji više nemaju što izgubiti i koji su spremni na takve zločine protiv neprijatelja. Već dugo mašinerija ruske vojske koja sve uništava djeluje na Kavkazu. Praktično svakodnevno se događaju napadi na ruske postrojbe. Zar u Kremlju nitko nije naslućivao ono što svi znaju: vojnim sredstvima se ovaj rat ne može dobiti. Čak ni država poput Rusije u kojoj snage sigurnosti raspolažu nevjerojatnom moći, ne može svojim građanima jamčiti stopostotnu sigurnost. Sa svakim novim danom rata što ga država vodi protiv vlastitih građana u Čečeniji, raste nesigurnost. Stabilnost i demokracija ne uspijevaju na neplodnom tlu bezakonja. Baš zato što je gradonačelnik Moskve Jurij Luškov neposredno nakon stravičnog atentata prebrzo, štoviše preglasno za to optužio Čečene, sad nakon uhićenja dvojice osumnjičenih moraju dokazi biti uvjerljiviji. Na kraju ne smiju ostati sumnje jesu li uhićeni doista počinili zločin. Inače bi nastao dojam da ruska država akcionizmom želi prikriti svoju nemoć. To vrijedi tim više što do danas nisu pronađeni atentatori koji su prije godinu dana u Volgodonsku i Bujansku digli kuće u zrak. Tada se u ruskoj javnosti čuo zahtjev za osvetom. Počeo je drugi rat u Čečeniji. Napokon, sadašnji je predsjednik zahvaljujući tom ratu došao na vlast. Prije godinu dana se Vladimir Putin pokazao kao prikladan predsjednički kandidat. Sad, nakon atentata mora pokazati da je on i prikladan predsjednik. To, međutim, znači: Putin ne smije slijediti one koji rat na Kavkazu žele voditi još brutalnije, još bezobzirnije. Naprotiv: budući da se rat na kraju krajeva ne može dobiti, on bi konačno morao tražiti političko rješenje. A to ne može uspjeti bez izabranog čečenskog predsjednika Mashadova. Ali, što ako se na kraju pokaže da atentat uopće nisu izveli Čečeni? Ako je bombaški napad dio rata što ga međusobno vode suparničke mafijaške bande u Moskvi? Hoće li se Luškov i drugi ruski političari u tom slučaju ispričati čečenskom narodu? U to se može sumnjati. Govori se da bi iza kukavičkog terorističkog napada mogla stajati čak ruska tajna služba. Te glasine nisu nove. One pokazuju kako malo povjerenja ruski građani imaju u svoju državu. Nakon 70 godina diktature to je prilično razumljivo, tim više što su na vlasti i dalje postkomunistički poludemokrati. Bez obzira tko stoji iza atentata, nada da bi Rusija u dogledno vrijeme mogla postati demokracija po zapadnom uzoru, pokazala se kao iluzija". (Miodrag Sorić) (RDW)