VOA-RAZGOVOR-PREDSJEDNIK MESIĆ-8-8

GLAS AMERIKE - VOA 8. VIII. 2000. Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić posjetio je 'Glas Amerike'. S njim je razgovarala Ivana Kuhar. "Sinoć je gost 'Glasa Amerike' bio hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Gospodin Mesić dao je intervju za nekoliko redakcija 'Glasa Amerike', a u razgovoru s glavnom urednicom 'Hrvatske redakcije' Ivanom Kuhar govorio je o širokom spektru pitanja iz američko- hrvatskih odnosa. - Dobar Vam dan, gospodine predsjedniče, i hvala Vam na razgovoru. Čast nam je imati Vas u studiju 'Glasa Amerike'. Danas ste bili u Pentagonu, zajedno s predsjednikom hrvatske Vlade Ivicom Račanom, gdje ste dočekani uz najviše američke vojne počasti. Time ste postali prvi hrvatski dužnosnici kojima je ukazana takva čast. O čemu ste razgovarali s ministrom obrane Sjedinjenih Država? = Razgovarali smo općenito o suradnji između Hrvatske i Amerike, razgovarali smo o suradnji naše dvije vojske. Ja sam zahvalio na onome što je američka administracija učinila za Hrvatsku, a zahvalio sam i na onome što smo dobili u treningu naše vojske, tako da se mi sada preustrojavamo u vojsku koja će biti kompatibilna vojskama Europske unije. Razgovarali smo i o civilnoj kontroli vojske i o onome što nas očekuje ubuduće, a to znači isto suradnja s američkim instruktorima. Mi želimo imati vojsku koja će biti uključena u NATO pakt, vojsku koja će štititi granice, a ne vojsku koja će bilo koga napadati. - Upravo kada govorimo o preustroju Hrvatske vojske na neke zapadne standarde, dotičemo se pitanja civilne kontrole nad vojskom. Vi ste nedavno izjavili da Združeni stožer treba odgovarati predsjedniku Republike, a ne ministarstvu, odnosno Vladi. Je li bilo govora i o tom pitanju? Kakav je američki stav? = Nismo o tome konkretno razgovarali, ali zna se otprilike što ja zastupam. Naime, komandna vertikala mora ići od predsjednika Republike, preko Glavnog stožera, pa do operativne vojske. Kontrola treba ići od vlade i instrumentarija kojeg vlada ima, a to znači onda i ministarstvo obrane. Gledajte, ako idemo na depolitizaciju vojske, onda vojska ne može biti pod komandom ministra i njegovih zamjenika, koji su svi stranački ljudi. Ja nisam stranački čovjek i time je već i ovako javno obznanjeno da je vojska depolitizirana. Znači, vlada ima svoje ovlasti, vlada ima svoja zaduženja koja mora učiniti u vezi s vojskom. To su mobilizacijski planovi, osiguranje sredstava u budžetu i logistika. No, sama komanda mora biti izdvojena od ministarstva. - Nailazite li na razumijevanje Vaših zapadnih sugovornika za te stavove? = Pa, uglavnom se to prihvaća. Bilo je, rekao sam, nerazumijevanja. Nije to ništa novo, to je u europskim vojskama običaj. Mi ulazimo sada u parlamentarnu demokraciju i parlament će imati do kraja kontrolu čitave vojske, znači i ministarstva i stožera. Samo komandna pozicija predsjednika ostaje i dalje. Mislim da se tu uglavnom svi slažemo. - Prije nego što ste krenuli na put, rekli ste u jednom intervjuu 'Glasu Amerike' da očekujete financijsku potporu Sjedinjenih Država i za kapitalne investicije. Izdvojili ste plinovod iz Norveške, preko središnje Europe do Jadrana, zatim cestu od talijanske granice do Jonskog mora itd. Što je s manjim ulaganjima, s privatnim ulaganjima? Kada će i na koji način Hrvatska uspostaviti jedan pravni poredak koji bi omogućio američkom ulagaču da vjeruje da može ulagati u Hrvatskoj, a da će mu prava biti zaštićena? = Mi smo imali jedan veliki zastoj u ulaganju u hrvatske resurse, jer Hrvatska nije bila pravna država. Hrvatska je bila ipak, na svoj način, izdvojena iz europskih događanja, iz europskog trenda. Hrvatska je bila izolirana vlastitom politikom. Danas smo mi pravna država. Danas u Hrvatskoj svi građani imaju jednaka prava i jednaki su pred zakonom. Mi želimo da to bude prepoznato i u svijetu, pa onda svakako i u Americi. Želimo da financijski kapital nađe put do hrvatskih resursa, da dobijemo aktivitet u privrednim resursima, ali i aktiviranje ljudskog potencijala. To mislim da će biti prepoznato u Europi i svijetu i mi se nadamo da ćemo na taj način riješiti svoje privredne probleme. Regulativu smo donijeli, ona je sada kompatibilna zapadnoj Europi. Ali, ono što je neminovno, ono što se mora učiniti, to je ulaganje u strateške projekte, kao što ste i rekli. To je autocesta od talijanske granice, preko Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije, do Grčke i dalje do Turske. Čitav bi ovaj region time bio otvoren prema zapadnoj Europi što bi značilo i određenu simboliku u udruživanju, a i aktiviranju svih resursa. Radimo i na tome da nam se pomogne u čišćenju Dunava, jer je Dunav neprohodan zbog srušenih mostova. To čišćenje iziskuje oko 30 milijuna dolara te vjerujemo ćemo naići na razumijevanje. Tu je i projekt za kaspijsku naftu preko Rumunjske, Mađarske, do Jadrana, a to znači do Europe, te projekt naftovoda iz Norveške preko srednje Europe do Jadrana. - Jeste li u tom smislu već dobili nekakva obećanja? = Obećanja idu preko Pakta o stabilnosti jer bi se izradila jedna studija o izvedivosti. Jedino je do sada završena studija o čišćenju Dunava. Ove druge studije se sada razrađuju. One će biti sufinancirane i mi se nadamo da će to ići dosta brzo, jer je to potrebno i Europi i nama. - Gospodine predsjedniče, možda riječ-dvije o izbjeglicama, o povratku izbjeglica. Sve se veći broj Srba vraća u Hrvatsku. Čuju se neke kritike da se ipak radi o više-manje jednostranom povratku, da se tek zanemarujuće mali broj Hrvata do sada vratio u republiku srpsku. Hoće li Hrvatska omogućiti svim izbjeglicama srpske nacionalnosti povratak u Hrvatsku, dakle bez obzira na mogućnost da se Hrvati možda i ne vrate tamo kamo bi se željeli vratiti? Što po tom pitanju očekujete od američke administracije? = Mi smo za to da se svi izbjeglice i prognanici vrate u svoje domove. To nije tako jednostavno; treba obnoviti kuće. Ali, ako se Hrvati ne bi vraćali u Bosansku Posavinu, onda je problem s povratkom Srba, jer je to vezano. Znači, mora biti potpuna suradnja vlasti Bosne i Hercegovine i vlasti u Hrvatskoj. Mi jesmo za to da se naši građani vrate, mi uopće ne stavljamo znak jednakosti između prognanika i nacionalnosti. Oni su za nas jednostavno žrtve rata, a drugi su oni koji su krivi za rat, oni koji su krivi za ratne zločine. Ti trebaju i odgovarati. Ali, prognanici su, u principu, jednostavno žrtve rata. Mi želimo da se naši građani vrate u Hrvatsku, želimo im omogućiti ne samo obnovu kuća, nego i obnovu privrednih objekata u kojima će raditi, obnovu škola i na tome radimo. Svuda smo naglašavali da mi možemo obnoviti kuće, međutim, za obnovu privrede trebamo sredstva sa strane; tu očekujemo međunarodnu pomoć i pomoć Sjedinjenih Država. - Očekujete li da će možda Sjedinjene Države izvršiti pritisak na one vlade koje ne dopuštaju povratak prognanika, nego samo deklarativno stoje iza njega? = Problem u Bosni i Hercegovini sigurno je velik i najveći je u srpskom entitetu. Tu međunarodna zajednica mora pomoći. Međunarodna zajednica pomaže sadašnju vlast u srpskom entitetu, a ta vlast ništa ne poduzima za povratak Bošnjaka i Hrvata. U tom smislu, ja mislim da oni mogu učiniti određeni pritisak, a vlast mora garantirati sigurnost ljudima pri njihovom povratku. - Hoćete li u State Departmentu razgovarati o povratku Zvonka Bušića u Hrvatsku? = Taj dio posla mi ćemo obavljati preko našeg diplomatskog predstavništva i nadležnog ministarstva. Činjenica je da je Zvonko Bušić na izdržavanju kazne već 25 godina, da je on spreman za resocijalizaciju, on je već resocijaliziran. Ali, postoje problemi u zakonodavstvu, jer kod nas je zaprijećena kazna 20 godina najveća, a u Americi znatno više. Kad bi na ovaj način Bušić došao u Hrvatsku, mi ga ne bismo mogli držati u zatvoru. Taj dio se mora riješiti, jer, po novom zakonu, može biti izrečena kazna od 30 godina za najveće zločine. Ja se nadam da ćemo u ovom konkretnom slučaju naći rješenje. Znamo da je on suđen za terorizam, ali je tu bio jedan skup okolnosti koje mogu utjecati da se taj problem riješi. - Američki stručnjaci koji se bave hrvatskom problematikom zaintrigirani su postojanjem transkripata razgovora predsjednika Tuđmana. Kada ćete staviti cjelokupne transkripte na uvid javnosti? = Pa, ti transkripti su jedan veliki materijal, koji se skupljao od 1993. pa praktički sve do smrti predsjednika. Jasno da je to nemoguće dati sve na uvid, to bi bile enciklopedije svih tih zapisa i svega što se tamo govorilo, od nogometa, pa do državnih problema. Ali, ono što javnost interesira mi ćemo medijima dati na uvid i slobodno mogu objaviti. To nisu dokumenti koji su zaštićeni vojnom ili državnom tajnom, to su jednostavno razgovori koji su vođeni bez te zaštite. To nisu tajne. Ako su mediji zainteresirani, to im treba dati na uvid. - Povjesničari ističu da bi, čisto povijesno gledano, trebalo objaviti cjelokupne transkripte da bi se možda bolje mogla i procijeniti uloga predsjednika Tuđmana. = Kada bi sve objavili, pitanje je tko bi bio taj tko bi dobio autorska prava na sve te razgovore. Tamo ima stvari koje nikoga ne zanimaju ili su čisto privatne, ali ono što je važno danas za politiku, to se može objaviti. Sve skupa će biti interesantno jednog dana za povijest, pa neka se povjesničari s time bave. - Gospodine predsjedniče, puno Vam hvala na ovom razgovoru za 'Glas Amerike'". (VOA)