NJ 9. VIII.-FR-PUTIN I RAT

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 9. VIII. 2000. Godina dana Putina, godina dana rata "Svojeg prvog radnog dana na najvišem ruskom položaju u vladi, Vladimir Putin pokazao se samouvjerenim. Dva tjedna, tada će u Dagestanu opet biti mir, velika će ofenziva 'istrijebiti bandite', ako treba, bombardirat će ih i u Čečeniji. Sada, godinu dana poslije, ni jedan kamenčić više nije gdje je bio. Rečenica doslovno vrijedi za čečenska naselja, a metaforički širom Rusije. Čečenski dobrovoljci Šamil Basajev i Arapin Čatab 7. kolovoza prošle godine osvojili su neka sela u dagestanskim brdima. Boris Jeljcin je 9. kolovoza gotovo nepoznatog Vladimira Putina, djelatnika tajne službe, imenovao premijerom. Dobrovoljačka je akcija eskalirala u drugi rusko-čečenski rat od 1994. Novi premijer je poslije prijevremenog Jeljcinova povlačenja bio privremeni a zatim izabrani predsjednik. Rat je bio njegovo sredstvo za dolazak na vlast i za preobrazbu države Rusije u autoritarnu a uskoro jedva još federalistički strukturiranu državu. Putin je vodio rat s naizmjeničnim pojašnjenjima: kao neku vrstu akcije protiv 'bandita', kao borbu za očuvanje državnog jedinstva i svetih povijesnih granica, kao obranu od 'međunarodnog terorizma', kao obranu Europe od navodno usredotočene navale fundamentalista. Pojašnjenja su se razlikovala već prema prilici i publici. Ništa od toga nije bila čista istina, ponešto je bilo manje od pola istine. Motivi su bili - i jesu - dublji. Akcije su se pretvorile u sustavna kršenja ljudskih prava i u vjerojatno istrebljivački pohod protiv jednoga naroda. Uslužni tisak - još u prvom čečenskom ratu kritički - krivuda, prešućuje, opravdava. Motiv očuvanja integriteta države i uklanjanja sve većeg kriminala može se razumjeti. Ali on sadrži duboku šutnju o metodama. Činjenica da većina Čečena više ne želi imati ništa zajedničkoga s ruskom državom, ne može se povezati sa šovinističkim huškanjem (ono je možda u kasnijim fazama imalo neku ulogu), nego sa strašnim povijesnim iskustvom. Ruska kolonizacija i sovjetizacija sjevernog Kavkaza - a isto tako otpor protiv toga - sadržavali su tijekom stoljeća i pol strahote i nečovječnost, prisilna odvođenja i potiskivanja, prekinuta samo na nekoliko desetljeća gospodarskog razvoja, koji je opet koristio Rusiji i razorio tradicionalni čečenski gospodarski poredak, dok nije ponovno nastao u okrutnostima nezakonitoga rata i tek sada se iz kulturalnog konteksta pretvorio u etničko jedinstvo. Iz toga je izrasla nedovršena čečenska nacija koja se definira nasiljem - tragično i prisilno. Onima koji su Putinu pripomogli doći na vlast, a ni njemu samom, to ne znači puno. U najboljem slučaju pruža mu nove argumente, poduprte predrasudama kao poslije napada na moskovske stambene zgrade koje nedokazano pripisuju 'crnima', Čečenima. To je vojsci pružilo priliku da poslije dva izgubljena rata - u Afganistanu i na Kavkazu - pokaže snagu. Poslije godine dana ipak još bez željenog rezultata i bez jasnih izgleda. Činjenica da su na posljetku golemi interesi za cjevovode očito težili više od čak i u ruskom ustavu određenoga prava malih naroda na autonomiju, rijetko se javno spominje kao uzrok rata. Raspoloženje u Rusiji mijenjalo se istodobno s ratnim djelovanjima, pravno kao i duhovno. Putin, izabran kao nepoznat, ali jak čovjek, oslonjen na neprimjetno odabranu ali odanu mu stranačku konstelaciju, prevrnuo je naglavce poredak države - na glavu predsjednika, čije ovlasti Jeljcin iz više razloga nije mogao koristiti onako kako su napisane. U federalnom poretku preokrenuo je strukturu generalnih guvernera. Kastrirao je prvi parlamentarni dom, federacijsko vijeće. Strankama je bio poput krotitelja. Pravni je poredak 'vertikalno ojačao', što će reći: preusmjerio se odozgo. Javnom je mišljenju dodijelio ulogu koja u stanovitoj mjeri već podsjeća na 'transmisijsko remenje' prijašnjih desetljeća. Društvo se od civilnog pretvorilo u autoritarno. Država je jaka. Poslije deset godina kaosa i razbojničkog kapitalizma, besramnog bogaćenja i sramnog siromašenja, raspada struktura od zdravstva do obrazovanja, Rusiji je dakako potrebno više reda. No da se uvodi uništavanjem jedne pokrajine koja je u mnogo pogleda bila karikatura velike zemlje, i progonom njezinih stanovnika i da se civilno društvo time guši - ta je cijena visoka, besramno visoka" - drži komentator lista Karl Grobe.