NJ 3.VIII.-DIE WELT-SAD I KINA

NJEMAČKA DIE WELT 3. VIII. 2000. Peking i proturaketna obrana "Projekti naoružanja čija je svrha politički vjerodostojno ograničena, nisu povod nesporazumima. NATO-ovo dodatno naoružavanje protiv ruskih raketa SS-20 bilo je takav slučaj. NATO je otvoreno predočio plan nabave i mjesta razmještaja i orisao preciznu doktrinu primjene. Nitko osim Moskve nije se trebao osjetiti ugroženim. Projekti naoružanja koji su manje precizno obrazloženi, otvaraju naprotiv kobnu opciju: stratezima koji samo čekaju na uvjerljive izgovore za provedbu svoje volje, daju u ruke argumente. Takvi stratezi za sada žive u Kini, a njihov je argument američka državna proturaketna obrana. Kina ima vojnu industriju koja tehnički teži usponu u svjetsku klasu i njezin se potencijal ne smije podcjenjivati. U Kini živi i niz časnika i političara koji drže da njihova zemlja tamo i pripada. Pisani radovi iz kruga časnika govore jasnim jezikom. Sadašnje vodstvo do sada nije popustilo nastojanju, iako je retorički prikazalo teške topove i oprezno ostavilo prostora nacionalističkim strujanjima, kako bi ih nadziralo. No broj kineskoga nukleranog oružja konstantan je već desetljećima. U gruboj analogiji Jiang Zemin ponaša se kao Hruščov: gradi malo raketa, izgovara velike riječi ako to drži potrebnim, ali u biti vodi politiku popuštanja. Oni koji žele visoko naoružanje, kineski Brežnjevi koji svjetskoj sili žele vojno stvoriti važnost, potjerani su iza kulisa. Američka proturaketna obrana baš to može izmijeniti. Amerika ne daje jasno, nego difuzno obrazloženje svoje nakane - nekad su to sjevernokorejske, nekad libijske, nekad iranske rakete, koje međutim, još nisu upotrebljive. U Kini je dakako jasno: ako se postavi obrana, neutralizirat će malu kinesku moć zastrašivanja. Amerika ne daje ni jasnu doktrinu primjene. Ali projekt obrane provodi s Japanom i ne isključuje izričito da bi tehnologiju mogla podijeliti i s Tajvanom. Tako višeznačan obrambeni projekt Kina može krivo shvatiti kao ofenzivni projekt, a presudno je: treba računati da tamo ima ljudi koji to svjesno i namjerno žele krivo shvatiti kako bi napokon politički došli u prvi plan. Washington je pred dalekosežnom odlukom: ako Kim Jong II. uistinu zaustavi svoje raketno naoružavanje, a Washington odluči postaviti proturaketne kišobrane, teško će netko razuvjeriti Kineze da nakana nije zapravo zbog Pekinga. Bill Clinton, Al Gore i George Bush daju shvatiti da su posve svjesni nezgodnog položaja. Svi zajedno Kinu dodiruju svilenim rukavicama. I dobro je tako. Onaj tko bi mogao potaknuti novo svjetsko naoružavanje, pa makar nenamjerno, trebao bi o tomu još jedanput dugo i duboko promisliti" - drži Torsten Krauel.