IT-27. VII.-LA REPUBBLICA-CAMP DAVID

ITALIJA LA REPUBBLICA 27. VII. 2000. Ako budemo imali hrabrosti podijeliti Jeruzalem "Prekjučer je bio dan velikoga razočaranja za one koji su se nadali da su Izraelci i Palestinci konačno shvatili da bez sporazuma o zajedničkom suživotu neće biti života ni za koga. Likovanja ekstremista obiju strana više od bilo koje druge stvari odrazila su jednu strašnu anomaliju na koju smo se već naviknuli: da se veći dio Izraelaca i Palestinaca, čini se, više raduje perspektivi rata nego mira. (...) Drugo pitanje koje muči one koji bi htjeli pozitivan zaključak tog skupa na vrhu je sljedeće: je li tijekom razgovora u Camp Davidu Barakova suprotna strana bila uistina spremna prihvatiti njegove smjele prijedloge? Istina je da nema simetričnosti između manevarskog prostora Izraelaca, koji u rukama imaju gotovo sve karte, i onog smanjenog manevarskog prostora Palestinaca. Unatoč tome, jučer je bilo nemoguće ne dobiti neugodan dojam da se Arafat pokazao manje hrabrim, manje kreativnim i nepopustljivijim od dvojice čelnika. I oni koji se pokazuju solidarnima s teškoćama Palestinaca i s njihovom nepodnošljivom situacijom, ne mogu a da ne osjete sumnju da je ovoga puta Arafat loše napravio svoje račune, kao što se to već dogodilo u prošlosti. Pokazujući veću fleksibilnost mogao je možda uvjeriti Baraka da donese još hrabrije odluke, da se jednom zauvijek iziđe iz tog psihološkog škripca koji paralizira mirovni proces. (...) Pitam se može li onaj tko nije protagonist ove lokalne drame, nego samo gledatelj, shvatiti pomamu, nagone i osjećaje koje stari grad budi u srcu onih koji žive u njemu i oko njega. (...) Pa ipak je Ehud Barak bio prvi izraelski čelnik spreman pregovarati o tom gradu. Arafat, vjerojatno, nije bio spreman ili nije bio sposoban napraviti niti jedan korak u tom pravcu. Izraelski predsjednik vlade, unatoč golemim pritiscima od strane svojih sugrađana, nije odbacio mogućnost pokazati se otvorenim preispitivanja već fosiliziranih povijesnih stajališta. Arafat je međutim odlučno odbio to učiniti. Iz te točke gledanja palestinski čelnik ima glavnu odgovornost za neuspjeh summita. (...) Jučer, nakon razočarenja, bilo je više nego ikada jasno da se mirovni proces mora nastaviti. U stvari, kada bi se prekinuo i na jedan trenutak, očaj i fanatizam bi prevladali. (...) Doći će trenutak, i nadao bih se da nije nužno proliti još krvi kako bi se to shvatilo, u kojemu će dva protagonista shvatiti da je svet ne samo Jeruzalem, nego i život njegovih stanovnika", piše David Grossman.