FR-MONDE 25.7.AMERIČKI PROTURAK.ŠTIT

FRANCUSKA LE MONDE 25. VII. 2000. Sjedinjene Države: novo odvraćanje "U Pekingu, u Moskvi, tu i tamo u Europi, u noći sa 7. na 8. srpnja mogao se čuti uzdah olakšanja: Sjedinjene Države nisu uspjele u trećem ispitivanju proturaketnog sustava. Kinezi, Rusi i Europljani - ovi potonji podsjetili su na to na susretu na vrhu G8 - usprotivili su se američkom državnom programu proturaketne obrane (National Missile Defense, NMD). U njemu vide opasnost od velike destabilizacije nuklearne ravnoteže koja je ponikla na odvraćanju (Mutual Assured Destruction, MAD); plaše se da bi NMD u XXI. stoljeću mogao ponovno potaknuti paklenu utrku u nuklearnom naoružanju. Zacijelo se nadaju da će zadnji neuspjeh Pentagona - neuspjeli pucanj s početka srpnja - za neko vrijeme odvratiti SAD da nastavi tu pustolovinu. Ako je tako, teško se varaju. Sve upućuje da će sljedeća vlada, bila ona demokratska ili republikanska, na ovaj ili onaj način označiti početke NMD-a; sve govori u prilog tomu da će proturaketni sustavi biti sastavni dio strategijskog okružja u sljedećim godinama. U Americi postoji konsenzus kada je riječ o gledanju na buduće prijetnje. SAD u stvari danas ne brinu ruske ili kineske rakete, već rakete koje mogu proizvesti Irak, Iran, Sjeverna Koreja i mnoge manje sile na područjima mogućih sukoba. To je u srpnju u Parizu izjavio američki bivši visoki dužnosnik na susretu koji je organizirao Francuski centar za Sjedinjene Države. 'Više nismo u hladnom ratu, ne plašimo se da će Rusi udariti na nas, a Rusi se više ne plaše američkog napada na njihovo područje', rekao je; nova je prijetnja u širenju balističkih raketa koju pojačava ruski i kineski izvoz. Takav je pristup, na republikanskoj strani, službeno iznio kandidat George W. Bush u svom govoru koji je održao 23. svibnja u Washingtonu. Istaknuo je da završetak hladnog rata nije potaknuo SAD da preispita svoju nuklearnu doktrinu. Vrijeme je da se to učini, da se ona prilagodi novoj prijetnji. To je ponukalo republikanskog kandidata da predloži možebitne oštre rezove u američkom nuklearnom arsenalu i da odlučno zastupa potrebu SAD-a da si osigura proturaketni štit. Odvraćanje (MAD) ne treba više biti ono što je bilo: osiguranje ravnoteže straha na temelju jamstva da je svatko osjetljiv na rakete (dakle, ograničavajući ugovorom proizvodnju proturaketnih sustava). Treba spriječiti širenje balističkih raketa u Aziji, na Bliskom istoku i drugdje. Kako? Proturaketnim projektilima. Na temelju čega? Na temelju dopune, pa i jednostranog poništenja američko-sovjetskog ugovora ABM iz 1972., kojim su si Moskva i Washington zabranili posjedovanje više od jednog proturaketnog sustava. George W. Bush kaže to oprezno. Njegovi savjetnici nisu toliko oprezni i dogmatičniji su. Najstarija u momčadi Georgea Busha oca u Bijeloj kući, velika nadahnjiteljica strategijske misli sina, Condoleeza Rice kaže da je ugovor ABM 'prežitak'. U napisu objavljenom u časopisu 'Foreign Affairs' (siječanj-veljača 2000.), ta profesorica na Stanfordu u Kaliforniji, stručnjak za Rusiju, koja će vjerojatno imati važnu ulogu u vanjskoj politici ako u studenom pobijede republikanci, piše: 'Danas su glavna briga nuklearne prijetnje koje dolaze iz svih iraka i sjevernih koreja na svijetu'. (...) Napadači su ušutkani. Neće li Rusi i Kinezi morati ojačati svoj nuklearni arsenal kako bi i dalje bili ozbiljna prijetnja SAD-u? Republikanski mislioci pripadnici nove strategijske škole preko Atlantika razmišljaju drugačije. Odbacuje se moguća prijetnja koju čine ruski raketni sustavi s višestrukim glavama. Radi se na drugim planovima: 'Zamislite da Sadam Husein pošalje raketu na američke postrojbe u Europi. Nećemo odgovoriti našim strateškim raketama. Treba dakle zaustaviti iračku raketu prije no pogodi cilj.' Za novu prijetnju, novo odvraćanje: zaustaviti širenje balističkih raketa srednjeg dometa tako što će ih se učiniti ranjivima. Neće li SAD, pošto nuklearno zaštiti svoje područje, doći u napast da svoju sigurnost odvoji od europske? Odgovor je: SAD će biti to skloniji da se umiješa na strani svojih saveznika iz čitavog svijeta, što će i sam biti pošteđen odmazde. Kako god bilo, kažu Robert Zoellick i Richard Perle, bliski savjetnici Georgea W. Busha, Sjedinjene Države bit će i te kako spremne da svoj proturaketni sustav stave na raspolaganje Europljanima. Ne tako odlučni, ali također u drugačijem strateškom krajoliku, demokrati - neki demokrati - zamišljaju svijet u kojemu će proturaketni sustavi biti oružje za novo odvraćanje. U ljetnom broju časopisa 'Foreign Policy', tri istaknuta demokrata, stručnjaci za obranu, John Deutch, Harold Brown i John P. White, pišu: 'Uvjereni smo da je za buduću obranu američkog područja bitno da SAD dobije nacionalni sustav za proturaketnu obranu.' Predsjednik Bill Clinton ima svoj plan koji se podudara s planom njegova dopredsjednika, kandidata Alberta Gorea: izgraditi proturaketnu bazu na Aljasci do 2005. No unutar istog demokratskog tabora, ljudi poput autora napisa u 'Foreign Policyju', uz potporu republikanaca kao što je Richard Perle, daju prednost raspoređivanju proturaketnih sustava na brodovima US Navyja koje bi puno ranije mogle otkrivati neprijateljske rakete. Riječ je o njezinu presretanju, ne u zraku, već u silaznoj fazi, dok je još teška (sa svim motorima), spora i dok ne odbaci teret. Sličan bi štit, pokretniji, ali ne tako trajan, zahtijevao manju preinaku ugovora ABM; bio bi prihvatljiviji za Ruse i Europljane. Raspra u SAD-u nije završena. Američki izaslanici oprezno kažu Europljanima: u SAD-u postoji konsenzus o načelu proturaketnog štita, ali ne i o načinu njegova razmještanja; ako želi utjecati na raspru, Europa mora u njoj sudjelovati, a ne zanemarivati ju", pišu Alain Frachon i Daniel Vernet.