US WT 24.7. NEPOSREDNA OPASNOST

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 24. VII. 2000. Neposredna opasnost "Prema uputama State Departmenta, više ne smijemo govoriti o razbojničkim državama, samo o zabrinjavajućima. Ipak, ja mislim da bismo svi mi trebali biti jako 'zabrinuti' glede pokušaja da se neugodnim režimima kao što su oni u Sjevernoj Koreji, Iraku, Iranu, Siriji i Libiji spasi dobar glas. Sve su te zemlje poticale ili provodile nasilje. Proliferacija oružja masovne destrukcije daje im nove prigode da prijete nama i našim saveznicima" - piše Margareth Thatcher. Opasnost već postoji. Godine 1998. Povjerenstvo Rumsfeld (Rumsfeld Commission) obznanilo je da bi zemlje poput Sjeverne Koreje, Irana i Iraka 'bile sposobne prouzročiti destrukciju SAD-a velikih razmjera, i to oko pet godina nakon odluke da se taj plan provede u djelo', dodajući kako veći dio vremena Amerika možda ne bi ni znala da je tako nešto odlučeno. Kako sve više zemalja posjeduje nuklearno oružje, moramo biti odlučni u (...) nuklearnom zastrašivanju. To je i dalje najbolje jamstvo naše sigurnosti. Vjerujem da je Senat svijetu, kao i SAD-u, učinio veliku uslugu kada je odbio odobriti Opsežni sporazum o zabrani testiranja (Comprehensive Test Ban Treaty). Postojanje nuklearnog oružja ne može se ignorirati. Nuklearni arsenali svakako se mogu smanjiti(...). No svijet u kojemu više uopće neće biti nuklearnoga oružja infantilna je maštarija. To je razlog zbog kojega bi svi oni, uključujući i Veliku Britaniju, koji se kriju pod američkim nuklearnim kišobranom trebali podupirati pravo te zemlje da ispituje svoje nuklearno oružje. S krajem hladoga rata priroda prijetnje se korjenito promijenila, kao i naša sposobnost da na nju reagiramo. Upravo bi aktivnosti razbojničkih zemalja i mogućnost neplaniranih lansiranja raketa s bojevim glavama trebale biti naša najveća briga. Moramo biti sposobni spriječiti i zastrašivanje prijateljskih zemalja kao što je Tajvan. To možemo postići izgradnjom djelotvornog sustava nuklearne obrane. Pretpostavljam da ne bismo ni trebali očekivati intelektualnu dosljednost na ljevici britanske političke scene. Ljevica je nekoć sudjelovala u glasnim prosvjedima protiv nuklearnog oružja jer su - pretpostavljam - vjerovali da bi nas činjenica da na teritoriju naše zemlje imamo nuklerane baze učinila metama za napad(...). Ipak, danas nas strastveno žele ostaviti na milost i nemilost upravo takvom uništenju, prijezira vrijednim odbijanjem da sudjeluju u proturaketnoj obrani, što je jedini sustav kojim se ovo može spriječiti. Takva nas stajališta ponovno podsjećaju na razlog zbog kojega čak i reformirana ljevica na vlasti znači opasnost. Naravno, nedavni neuspjeh ispitivanja presretača raketa te je ljude utješio. No, ne bi trebao. Cilj tih ispitivanja, bilo da je radi o raketama ili presretačima raketa, jest da ih se poboljša. Ne sumnjam da je Amerika sposobna proizvesti odgovarajuću tehnologiju. Najveći stručnjaci u ovom području savjetuju kako treba izgraditi sasvim integrirani sustav koji kombinira komponente i na moru i u svemiru, umjesto fiksni, koji bi se nalazio na zemlji(...). Zaista, postoje veoma jaki razlozi za izgradnju globalnog a ne nacionalnog sustava za raketnu obranu.(...) Politički gledano, ako svi članovi NATO saveza mogu biti uključeni u ovaj obrambeni sustav, NATO savez će ojačati. Strateški, globalna obrana od balističkih raketa ojačat će položaj Amerike kao jedine istinske globalne supersile, o kojoj ovisi sigurnost svih drugih nacija. Postizavanje tih ciljeva bit će skupo. Američki saveznici trebaju sudjelovati u troškovima. I svakako treba izbjeći kašnjenja. Nije na meni da određujem precizna tehnička rješenja. No svakako bismo trebali izbjeći ulaganje u nezadovoljavajući sustav koji određuju ograničenja nezadovoljavajućega sporazuma. Sporazum o zabrani proturaketnih sustava (ABM) koji isključuje mogućnost za postojanje sistema koji bi se nalazili na moru i u svemiru, relikvija je hladnoratovskoga doba. Zbog toga je prilično iznenađujuće da mu današnji liberali pokazuju tako nepriličnu naklonost. Zapravo, najbolji odvjetnici nam govore kako je sporazum zastario jer druga strana, Sovjetski Savez, više ne postoji. Osim toga, ma kakvim načelom nekoć bio vođen, ono svakako više ne postoji, sada kada nam sve više nepredvidivih sila može prijetiti oružjem masovne destrukcije. Sporazum ABM nije, kao što to sadašnja administracija SAD-a vjeruje, 'kamen-temeljac strateške stabilnosti'. To je bezvrijedan dokument koji zaslužuje da ga se baci u jednu od mnogih povijesnih kanti za smeće. U svojem nizu dojmljivih govora o pitanjima sigurnosti, guverner George W. Bush govori o potrebi za djelotvornom raketnom obranom koja bi zaštitila i američke saveznike. Divim se njegovoj viziji. Mir i sigurnost čitavog svijeta ovise o mudrom i odvažnom čelništvu Bijele kuće. Samo Amerika ima tehnologiju za izgradnju globalnog sustava raketne obrane. Govor ruskoga predsjednika Putina, npr. o alternativnom europskom sustavu jednostavno jest to što jest - prazan govor. Zaista, američko tehnološko vodstvo tako je veliko i tako brzo raste da je promijenilo čitavu osnovu ratovanja. Ono će oblikovati budućnost", piše Margaret Thatcher.