CH-E-integracije-Organizacije/savezi-Vlada-Diplomacija-Tržište/cijene ŠV-LE TEMPS 12.7.EU I ŠVICARSKA ŠVICARSKALE TEMPS12. VII. 2000.Neodgovorno odbijanje Švicarske da se uključi u europsku politiku"Dne 21. svibnja ove godine
švicarski je narod u velikoj većini odobrio niz bilateralnih sporazuma s Europskom unijom. To je dobro, jer prvi put nakon 1992., kada je odbio da uđe u Europski gospodarski prostor (EEE), gospodarska razmjena između Švicarske i njezinih europskih susjeda ponovno podliježe više-manje nediskriminacijskom režimu. (...)Nepuna dva mjeseca nakon glasovanja od 21. svibnja, moramo reći da je Savezno vijeće stalo na istu stranu, tj. stranu pristaša politike čekanja. Istina je da je vlada prije toga javno iznosila niz različitih mišljenja, čija je različitost iznenadila čak i najsnošljivije branitelje sadašnjeg Saveznog vijeća. Pokazalo se da svaki ministar ima vlastitu zamisao o budućoj europskoj politici ili nepolitici Švicarske i da se, k tome, osjeća potpuno slobodan da se javno izrazi. To samo po sebi ne bi bilo zlo da ta vladina nesloga nije pokazala kako se Savezno vijeće nije pripravilo ni dogovorilo o razdoblju 'nakon 21. svibnja'Vlada je upala u stupicu vlastite taktike koja se nakon bolnog
ŠVICARSKA
LE TEMPS
12. VII. 2000.
Neodgovorno odbijanje Švicarske da se uključi u europsku politiku
"Dne 21. svibnja ove godine švicarski je narod u velikoj većini
odobrio niz bilateralnih sporazuma s Europskom unijom. To je dobro,
jer prvi put nakon 1992., kada je odbio da uđe u Europski
gospodarski prostor (EEE), gospodarska razmjena između Švicarske i
njezinih europskih susjeda ponovno podliježe više-manje
nediskriminacijskom režimu. (...)
Nepuna dva mjeseca nakon glasovanja od 21. svibnja, moramo reći da
je Savezno vijeće stalo na istu stranu, tj. stranu pristaša
politike čekanja. Istina je da je vlada prije toga javno iznosila
niz različitih mišljenja, čija je različitost iznenadila čak i
najsnošljivije branitelje sadašnjeg Saveznog vijeća. Pokazalo se
da svaki ministar ima vlastitu zamisao o budućoj europskoj politici
ili nepolitici Švicarske i da se, k tome, osjeća potpuno slobodan da
se javno izrazi. To samo po sebi ne bi bilo zlo da ta vladina nesloga
nije pokazala kako se Savezno vijeće nije pripravilo ni dogovorilo
o razdoblju 'nakon 21. svibnja'
Vlada je upala u stupicu vlastite taktike koja se nakon bolnog
poraza iz 1992. sastojala u tome da pokuša onemogućiti svaku javnu
raspru o Švicarskoj i o Europi, iz straha da opet ne izazove zbrku
između ograničenosti sporazuma o kojima se pregovara i šireg
konteksta buduće uloge Švicarske u EU-u. Sedam dugih godina, nakon
kojih se Europa još jednom iz temelja promijenila, naši su
ministri, čini se, zaboravljali, raspravljajući međusobno, da
pripreme srednjoročnu i dugoročnu budućnost Švicarske u Europi.
Tako Švicarska danas ima sektorske sporazume s Unijom, ali ne i
europsku politiku. (...)
Stalna ili privremena pripadnost Uniji ne oslobađa od europske
politike. Naprotiv. Ako nismo članovi nekog kluba, moramo znati
zašto nismo, ili nismo još, i postupati u skladu s tim. Je li
razumno, primjerice, često napadati sklonost Unije tzv. planskom
gospodarstvu, a sami nismo kadri pratiti ritam liberalizacije te
iste Unije, primjerice na polju električne energije i
telekomunikacija? Ne bi li bilo pametnije na mnogim područjima
voditi liberalnu politiku koja će ići ispred politike Unije? Je li
suverena država kao što je Švicarska, razborita i odgovorna ako
prati velike raspre o budućim političkim krajnjim ciljevima i o
djelovanju Unije, dok je gleda izvana duboko sumnjajući, a da nije
izravno zainteresirana, pa čak ne pomišlja da se uključi. I to kada
ta država ima puno toga da kaže o djelovanju demokracije, jamačno
najvažnijoj temi u izgradnji Europe, o federalizmu, o
supsidijarnosti, o decentralizaciji, itd. Umjesto što se
iscrpljuje u zastarjeloj raspri oko 'da' i 'ne'. (...)
Bitno pitanje s kojim se sučeljava prosječna europska država nije
pitanje utjecaja velikih država Unije na malene - on je uvijek
postojao, i prije osnutka zajedničkog tržišta - već utjecaja
malenih i srednjih država na velike, već prema tomu jesu li članice
Unije ili nisu. Postavlja se, primjerice, pitanje je li Austrija
mogla izbjeći nesretne sankcije država članica EU-a i je li mogla
dovesti do njihova ukidanja da nije članica europskog kluba. (...)
Švicarskoj je žurno potrebna jasna politička predodžba o tome kakva
zemlja želi postati u desetljećima koja su pred nama i u kakvoj se
Europi želi razvijati. Samo će na temelju takve predodžbe odvažno i
konstruktivno moći prosuditi koliko će joj ulazak omogućiti da
ostvari svoje ciljeve. Autor ovih redaka uvjeren je da će Švicarska
ulaskom u Uniju opet pronaći svoju dušu, kao i čudotvoran recept
svojih utemeljivača: 'Ujediniti se da bi mogao biti različit'.
Bez obzira na ishod inicijative 'Da Europi' koju je pokrenula
mladež, Savezno vijeće mora se dogovoriti o europskoj politici koja
će biti dostojna tog imena. Svaka politika čekanja bila bi
pogibeljna, jer bi prije ili kasnije drugi odlučili uime Švicarske.
A isprika prema kojoj se pitanje o primanju ne može postaviti u ovom
času, jer je vlada obećala narodu da 'da' bilateralnim sporazumima
nema veze s pitanjem o primitku, nije utemeljena. Ako ova dva
pitanja nisu povezana, zašto se ne bi rješavalo jedno, pa onda
drugo? Nepriznavanje europske politike u Švicarskoj neodgovorno
je. Dužnost je saveznih vlasti da ga privedu kraju i da napokon, kao
što je red u svakom demokratskom društvu, pokrenu raspru", piše
predsjednik upravnog vijeća lista David de Pury.