YU 12.7.SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA-EKSPRES 12. VII. 2000. Skup prepun licemjerja "(...) Mesić, Havel i Kučan, koji su izravno ili posredno radili na razbijanju prijašnje Jugoslavije, sada su donijeli zajedničku izjavu o stanju u SRJ i položaju Crne Gore, prepunu licemjernih poruka i fraza. U zajedničkoj izjavi ovi osvjedočeni srbomrsci i neprijatelji naše zemlje izravno se miješaju u unutarnje stvari SRJ, izražavajući tobože zabrinutost zbog ustavnih promjena koje je donijela jugoslovenska skupština, jer one, prema njihovu mišljenju, navodno, ugrožavaju demokraciju i dovode subjekte federacije u 'neravnopravan položaj'." VEČERNJE NOVOSTI 12. VII. 2000. Sad purgeri kolo vode "Ne odstupajući ni korak od ideje ustaških poklonika i navodnih Crnogoraca Sekule Drljevića i Savića Markovića-Štedimlije, koji su 1941. godine zauzeli čelna mjesta u zločinačkom stroju poglavnika NDH Ante Pavelića ne bi li istrijebili tamošnji srpski narod i razorili prvu jugoslavensku državu, njihovi današnji sljedbenici i sunarodnjaci nastanjeni u Zagrebu, ali, na žalost, i u Podgorici, opet srljaju među ponavljače povijesti. Samo što se hrvatski predsjednik Stjepan Mesić gotovo 'pobratimio' s podgoričkim kolegom Milom Đukanovićem i primio njegovu ispriku za 'bol i patnju' koje su Crnogorci braneći državu navodno nanijeli Hrvatima oko Dubrovnika 1992. godine, nekakva 'Nacionalna zajednica Crnogoraca u Hrvatskoj', ohrabrena tim savezništvom, iznova udara na zajedništvo srpskog i crnogorskog naroda. Uspaničeni baš kao i njihovi istomišljenici iz podgoričkog režima promjenom saveznog Ustava koji građanima obje republike prepušta izbor šefa jugoslavenske države i saveznih zastupnika, grupa zagrebačkih 'Crnogoraca', priključuje se zboru svojih inozemnih mentora i domaćih lakeja. Tako, na znak, ponajprije, zagrebačkih staratelja, koji se, pokazalo se i u 'Bljesku' i 'Oluji' - nisu odrekli zlikovačke politike ustaške Hrvatske - sad traže od svog novog idola Mila Đukanovića 'potpuno osamostaljenje crnogorske države'. A novopečeni Drljevići i Štedimlije, potpomognuti Brkovićem i sličnom bratijom u Podgorici, uz 'blagoslov' raspopa Dedeića prizivaju prošlost ne bi li je, ali uz drukčiji ishod ponovili. U svoje nečasno kolo objeručke prihvaćaju i dođoša iz Pariza, 'princa' Nikolu Petrovića koji, nesretnik, niti zna gdje je i zašto došao, niti umije shvatiti što bi trebalo da odigra. Ali, uz sadašnji podgorički režim, pritješnjen političkim i drugim iz uvoza šarenim lažama i svojim 'reformskim' separatizmom, dobro dođu svi oni koji bi da izdajom svoga naroda - ako, uistinu, njemu i pripadaju - pokupe neku mrvicu sa 'zapadne trpeze'. Za takve, očito, povijest, čiji su oni uporni ponavljači, nije i nikad neće postati učiteljicom života."