YU 10.7.SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA 10. VII. 2000. Ministar telekomunikacija i visoki dužnosnik JUL-a Ivan Marković - intervju "Glasu Rusije" "(...)NATO svojom oružanom intervencijom koja se, rekao bih, ne može nazvati ni ratom - jer je to zapravo bila kampanja ubijanja jednog naroda - na način do sada nezabiljeležen u povijesti, nije uspio obaviti planirani posao. Nije uspio od SRJ napraviti marionetsku državu. Budući da u tome nisu uspjeli i budući da su troškovi, očito, iznad njihovih mogućnosti, a otpor jugoslavenskog naroda zadivio svijet i nadahnuo čovječanstvo da shvati da se mora stati na put razvoju hegemonizma i jednopolarnog svijeta, oni su sada prešli na druge oblike agresije. Pritisci su gospodarski i politički, a u medijskoj sferi se doslovno provodi agresija. Ona se, naravno, odvija i tehničkim sredstvima. Ministarstvo telekomunikacija se protiv toga bori u skladu s tehničkim mogućnostima. Pomažu nam i prijatelji. Mi imamo pameti i tehničkih sredstava da se borimo. Riječ je ponajprije o ometanju naših radijskih i tv programa. Agresori su na intelektualno nižoj razini od nas. Tehnički jesu superiorniji, ali intelektualno su manje pametni i zato im uspijevamo doskočiti..." DANAS 10. VII. 2000. Rušenje federacije "(...)Opasno zaoštravanje odnosa između Beograda i Podgorice rađa novu zabrinutost kod mnogih razumnih ljudi da bi se mogla dogoditi još jedna tragedija. Krajem protekloga tjedna te sumorne prognoze počele su se ostvarivati. Službeni Beograd je krenuo u otvoreni obračun s crnogorskm republičkom vlašću koristeći se, zasad, saveznom parlamentarnom mašinerijom, a sutra tko zna kojim sve polugama moći. Izmjena saveznog Ustava uz potpuno ignoriranje volje jedne (od ukupne dvije) članice Federacije ne može se, ni pravno ni politički, kvalificirati nikako drukčije nego kao namjera Srbije da podčini Crnu Goru. Ovakvim postupkom beogradski režim ponovno iskazuje najcrnji velikosrpski državni hegemonizam zbog kojega su, po mišljenju mnogih analitičara, propali svi dosadašnji jugoslovenski državni savezi. Proglasiti nekoga bratom, napraviti s njim zajedničku državu obećavajući punu ravnopravnost, a onda, koristeći se brojčanom prednošću potpuno ignorirati njegov politički, nacionalni, povijesni, kulturni i svaki drugi subjektivitet, jest hegemonizam koji ne može biti sakriven nikakvom pričom o ovlašćenjima saveznih organa i nategnutim kvorumima koji bi trebalo da daju formalni legalitet odluci jedne članice federacije da promijeni Ustav zajedničke države. U svom beskrupuloznom pohodu k osvajanju vlasti i moći, Milošević je krajem osamdesetih godina ponudio takve 'partnerske' odnose drugim članicama tadašnje velike jugo-federacije. Što je poslije bilo - dobro je poznato. Ostale su zajedno samo dva najbliža i najpovezanija naroda - srpski i crnogorski, ali očito da ni čvrstina te veze nije dovoljna da izdrži pritiske jednog nepopravljivo nedemokratskog, autističnog, s modernim svijetom sasvim inkopatibilnog sustava koji oličava Slobodan Milošević. Na razlaz s Beogradom Crnu Goru ne navodi nacionalizam i separatizam, već želja da krene drukčijim putem od onog koji trasira sadašnji režim u Beogradu."