DE-US-S-PROTURAKETNA OBRANA-Politika-Obrana NJ 9.VII.-DIE WELT-PROPALI POKUS NJEMAČKADIE WELT9. VII. 2000.Nuklearna stanka za razmišljanje"Sastanak u svemiru nije održan. Presudni pokus američkog National Missile Defense (NMD) nije
uspio. Umjesto da se pretvori u užarenu loptu, simulirana interkontinentalna raketa potonula je u prazninu Pacifičkog oceana. Clintonova vlada pošteđena je dalekosežne strategijske odluke čije bi posljedice bile nesagledive. Sjevernoatlantski saveznici imaju stanku za razmišljanje. Tehnika je politici pokazala granice.Tu bi stanku za razmišljanje trebalo iskoristiti za prosudbu dobitka i gubitka od projekta NMD, čiji se troškovi za sada procjenjuju na 60 milijarda dolara za idućih deset godina. To je projekt koji počiva na više smionih pretpostavaka. Najsmionija je da će funkcionirati i da će obrambene rakete u budućnosti znati razlikovati rakete s nuklearnim glavama od ostalih koje se lansiraju samo zbog zavaravanja i ometanja.Druga najsmionija pretpostavka je da će se 'razbojničke države' od jučer, koje se danas zovu 'zabrinjavajuće države', uistinu poslužiti najrastrošnijom tehnikom koja postoji za napad s oružjem
NJEMAČKA
DIE WELT
9. VII. 2000.
Nuklearna stanka za razmišljanje
"Sastanak u svemiru nije održan. Presudni pokus američkog National
Missile Defense (NMD) nije uspio. Umjesto da se pretvori u užarenu
loptu, simulirana interkontinentalna raketa potonula je u prazninu
Pacifičkog oceana. Clintonova vlada pošteđena je dalekosežne
strategijske odluke čije bi posljedice bile nesagledive.
Sjevernoatlantski saveznici imaju stanku za razmišljanje. Tehnika
je politici pokazala granice.
Tu bi stanku za razmišljanje trebalo iskoristiti za prosudbu
dobitka i gubitka od projekta NMD, čiji se troškovi za sada
procjenjuju na 60 milijarda dolara za idućih deset godina. To je
projekt koji počiva na više smionih pretpostavaka. Najsmionija je
da će funkcionirati i da će obrambene rakete u budućnosti znati
razlikovati rakete s nuklearnim glavama od ostalih koje se
lansiraju samo zbog zavaravanja i ometanja.
Druga najsmionija pretpostavka je da će se 'razbojničke države' od
jučer, koje se danas zovu 'zabrinjavajuće države', uistinu
poslužiti najrastrošnijom tehnikom koja postoji za napad s oružjem
za masovno uništavanje, naime interkontinentalnim raketama. Osim
toga se njihova letačka signatura može nedvojbeno odrediti, tako da
bi osveta bila neizbježna i strašna i takva koja bi i kat napadačkog
šefa prevorila u užarenu prašinu. Odavno postoje biološka oružja za
masovno uništenje, koja se mogu primijeniti jednostavno, jeftino i
iz anonimnosti.
Smiona je i pretpostavka da postoje države koje su beznadno
drukčije, koje nemaju razumnu računicu, čijim vođama nije stalo do
života i koje se ne može zastrašiti - to se tek treba pokazati. U
povijesti rata ne može se naći primjer. Nema nikakvog razloga
napustiti načelo sigurnog, primjerenog i vjerodostojnog
zastrašivanja. Svakako bi trebalo, putem Ujedinjenih naroda,
razviti sustav nemilosrdnih sankcija protiv svakoga tko uporabi
nuklearno oužje protiv člana potpisnika Sporazuma zabrane
nuklearnog oružja NPT (Non Proliferation Treaty).
Europljani će odahnuti, djelomično iz pogrješnih, djelomično iz
ispravnih razloga. Iz pogrješnih razloga jer je uvijek bio apsurdan
argument da povećana sigurnost Amerike šteti Europi i da znači
razdvajanje. Bog je u svojoj mudrosti odlučio da Amerika bude
veliki otok pod zaštitom triju oceana, imuna na sve napade na
zemlju. Europa je, već zbog zemljopisnih razloga, uvijek imala veći
rizik. Ali ako je povećano zastrašivanje funkcioniralo protiv
velike sile Sovjetskog Saveza, pomoći će i protiv pojedinih mračnih
režima, svakako posve i u cijelosti.
Ali postoje i ispravni razlozi da se odahne. S nasljednicima
Sovjetskog Saveza postoji niz strategijskih sporazuma o nadzoru
naoružanja koje treba njegovati. I sporazum ABM iz 1972. godine
koji obim stranama zabranjuje strategijsku proturaketnu obranu, ne
bi se smjelo, ako već treba pregovarati, pustiti da propadne.
Svjetskopolitička šteta bila bi veća od vojnog dobitka. Isto je
tako važno da odnos s Kinom umjesto utrkom u naoružanju - NMD protiv
kineskog nuklearnog oružja - završi njezinim uključivanjem u
pregovore o sporazumu.
Kineske su reakcije na NMD znatne. Dok bi Rusija naime i kad se
Startom III broj njezinih interkontinentalnih raketa smanji na
1500, mogla napuniti i prevladati američki sustav obrane, to ne
vrijedi za oko 25 kineskih interkontinentalnih sustava. Stoga se na
Dalekom istoku bez daljnjega može zamisliti izgradnja raketa kao
odgovor na NMD, što bi promijenilo regionalne ravnoteže, stvorilo
strategijsku nestabilnost u trokutu SAD, Japan i Kina i svaki
dobitak u sigurnosti kojega bi NMD Amerikancima - možda - donio,
opet poništilo zbog marginalnih prijetnja.
'High Frontier' čekat će se još neko vrijeme. U međuvremenu bi
američki saveznici morali poduzeti sve kako bi stanku za
razmišljanje iskoristili, i s Amerikancima, ne protiv njih,
revidirali strategiju čije bi posljedice duboko i nepovratno
promijenile sigurnost svijeta" - drži Michael Stuermer.