NEW YORK, 3. srpnja (Hina/Reuters) - Ljudima koji prežive prirodnu katastrofu ili nasilje prijeti veća opasnost od posttraumatskog stresa, izvješćuju kalifornijski istraživači.
NEW YORK, 3. srpnja (Hina/Reuters) - Ljudima koji prežive prirodnu
katastrofu ili nasilje prijeti veća opasnost od posttraumatskog
stresa, izvješćuju kalifornijski istraživači.#L#
Godine 1988. tisuće Armenaca pretrpjele su snažan potres, a iste su
godine u susjednom Azerbejdžanu počeli politički nemiri usmjereni
protiv njih. Obje su zemlje nastale nakon raspada Sovjetskog
Saveza. U ispitivanju 78 Armenaca koji su iskusili jednu od tih
dviju trauma istraživači su otkrili da su obje skupine imale
slične, dugotrajne simptome posttraumatskog stresa.
Dr. Armen K. Goenjian i njegovi kolege s kalifornijskog Sveučilišta
u Los Angelesu promatrali su ispitanike tri godine kako bi pratili
razvoj njihove depresije i simptoma posttraumatskog stresa.
Izvješće je objavljeno u časopisu "American Journal of
Psychiatry".
Prvi put prepoznat u veterana Vijetnamskog rata, posttraumatski
stres danas se priznaje kao problem šire populacije. Svi koji
prežive traumu mogu pokazivati znakove tog poremećaja:
isključivanje iz društva, vraćanje slika iz prošlosti i osjećaj
nemoći.
Goenjian i njegovi kolege ispitivali su posttraumatski stres na
trima skupinama odraslih osoba. Ispitanici iz prve skupine slabije
su osjetili potres, ali su vidjeli slike s njegovim razornim
posljedicama u drugim dijelovima zemlje. Ispitanicima iz druge
skupine život je bio izravno ugrožen potresom i bili su svjedoci
smrti i razaranja. Ispitanici iz treće skupine bili su žrtve
progona u Azerbejdžanu, život im je bio ugrožen i vidjeli su mučenja
i ubojstva obitelji ili prijatelja.
Istraživači su utvrdili da su ispitanici iz dviju skupina koje su
bile izložene najvećim traumama imali istu razinu simptoma
posttraumatskog stresa, koje vrijeme nije zaliječilo, no depresija
je u njih s vremenom nestajala. U skupini koja nije toliko stradala
u potresu simptomi posttraumatskog stresa bili su slabiji.
Dugotrajnost posttraumatskog stresa u drugim dvjema skupinama,
pišu autori, potvrđuje otkrića do kojih se došlo ispitivanjem
ratnih zarobljenika iz Drugoga svjetskog rata i kambodžanskih
izbjeglica. Armenci su u tom ispitivanju, tvrdi Goenjianova ekipa,
bili okruženi "neizbježnim podsjetnicima na traumu", poput
uništenih kuća i medijskih izvješća o nasilju u Azerbejdžanu. Uz
to, posttraumatski stres potaknuli su i drugi emotivno
iscrpljujući problemi, kao što su poteškoće u radu i braku.
Ta otkrića, zaključuju istraživači, pokazuju da žrtve teških
trauma treba hitno liječiti i od duševnih tegoba.
(Hina) car dgk