RFI-PREGLED TISKA-28-6

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 28. VI. 2000. Pregled tiska "Sinoćnji Chiracov govor pred zastupnicima Bundestaga u Berlinu, te njegov prijedlog o donošenju europskog ustava, kao i o osnivanju pionirske skupine zemalja EU-a koje bi išle dalje i dublje u europskoj integraciji, najznačajnija je tema francuskih novina danas. 'Le Figaro' u aluziji na rečenicu američkog predsjednika Johna Kennedyja izgovorenu u Berlinu u jeku 'hladnoga rata' - 'Ich bin ein Berliner', u naslov stavlja 'Chirac: - Ja sam Europljanin!'. 'Le Monde' najviše prostora posvećuje ideji o usvajanju europskog ustava i u cijelosti objavljuje Chiracov govor u Reichstagu. Pozornost 'Liberationa' privlači zamisao o stvaranju skupine pionirskih zemalja, neke vrste avangarde unutar EU-a, svakako onaj dio Chiracova govora koji će izazvati najviše polemike i rezervi. 'To je revolucija u francuskoj političkoj misli', prenosi list izjavu kojom je prokomentirao Chiracov govor Carl Lamers, vodeća misaona glava u njemačkoj kršćanskoj demokraciji kad su u pitanju njemačka vanjska politika i europska integracija. 'Svejedno je li se govori o avangardi, tvrdoj jezgri ili središtu gravitaciju, uvijek se tu radi o istom gledištu', precizira Carl Lamers, koji je i sam autor pojma 'tvrda jezgra' - u modi sredinom 90-ih godina. Ideja je jasna - proširenjem Unije za 12 ili čak više novih zemalja, stvara se potreba da zemlje koje žele ići dalje i dublje u integraciji to i učine ne čekajući druge. Takvo je barem službeno objašnjenje, mada je nemali broj onih koji u toj ideji vide stvaranje viših i nižih razreda integracije. Jedne hijerarhijski ustrojene europske arhitekture u kojoj će manji i nerazvijeni uvijek to biti, biti u zaostatku u odnosu na one prve. 'Bundestag osvojen', naslovljuje 'Le Figaro', opisujući topao prijem na koji je naišao Chiracov berlinski govor. U objašnjenju dopisnik lista posebno naglašava činjenicu da je francuski predsjednik izrazio podršku Njemačkoj u njenom nastojanju da dobije status velike svjetske sile sa stalnim sjedištem u Vijeću sigurnosti UN-a. Ovaj dio Chiracova govora pozdravljen je burnim ovacijama i pljeskanjem, bilježi novinar lista. List također bilježi i rezerve Londona na Chiracove prijedloge glede europskog ustava i osnutka pionirske skupine zemalja unutar EU-a. Portparol britanskog premijera Tonyja Blaira ocjenjuje da je postojanje grupe zemalja koje žele ići dalje u integraciji već i sada stvarnost, barem kad su u pitanju pojedina područja, ali da ne postoji želja da se stvori prva i druga liga među europskim nacijama. Europa je uistinu velika tema ovih nekoliko dana pred početak francuskog polugodišnjeg predsjedanja Unijom. U povodu toga 'Le Figaro' objavljuje na dvije unutarnje stranice i mišljenja ljudi na koje rijetko nailazimo u dnevnom tisku, tako i mišljenje poznatog njemačkog filozofa svjetskoga glasa Juergena Habermasa, vodećeg predstavnika frankfurtske škole. On kritizira stajalište francuskog ministra vanjskih poslova Jeana-Pierrea Chevenementa i naglašava kako je nacionalni osjećaj ispunio svoju povijesnu misiju izgradnje apstraktnog tipa solidarnosti i kolektivnog identiteta, te da kao povijesno prevladan tip građanske ssolidarnosti treba nadići nacionalni okvir i proširiti se na Europu. 'Le Monde' je jedini francuski dnevnik koji se oprašta od američkog generala Wesleyja Clarka, bivšeg vrhovnog zapovjednika savezničkih snaga u Europi i NATO-ove intervencije protiv Jugoslavije, koji je 23. o.m. završio svoju vojnu karijeru i uskoro se treba posvetiti novom poslu - bankarstvu. Kako povjerava u razgovoru za pariški večernjak - razgovor koji je obavljen u njegovom uredu u Pentagonu uoči same ceremonije predaje dužnosti. Po Clarku, posao bankara i vojnog zapovjednika zahtijevaju ista svojstva. Navodimo - sposobnost točnog prosuđivanja, liderstvo, sposobnost mišljenja u strateškim pojmovima, predviđanje i hrabrost. Clark je ovom izjavom potvrdio ono što su neki zli jezici tek potiho govorili, a to je rastuća militarizacija društvenog, privrednog i financijskog života. Godinu dana nakon NATO-ove intervencije protiv Jugoslavije, Milošević je i dalje na vlasti u Beogradu, a američki tisak sve više piše o američkom planu da se Miloševiću ponudi imunitet u zamjenu za odlazak s vlasti. No, za taj plan general Clark ne misli da je vjerojatan. Uklanjanje Miloševića nije bio ratni cilj, tvrdi Clark koji ide i dalje pa tvrdi da to zapravo i nije bio rat već, navodimo, 'kampanja diplomacije primoravanja'. U Clarkovim očima Milošević je diskreditirani čovjek. 'Kad sam u siječnju otišao u Beograd, u društvu s Clausom Reinhardtom, nastavlja Clark, pitao sam ga je li i dalje drži, kao što je rekao Holbrokeu u listopadu '98., da mu je Kosovo značajnije i od vlastite glave?. Tada je on glasno uzviknuo - ne. Upitao sam ga dalje - što ste bili rekli? - Rekao sam da mi je više stalo do Kosova, nego do vlastite glave. Na ovo Clark nastavlja monološki: 'Tko danas ima Kosovo? Milošević ili netko drugi. Milošević je diskreditiran - nije dao glavo da spasi Kosovu, dao je Kosovo da spasi svoju glavu'". (BBC)