IT-26.VI.-LA STAMPA- SVEMIRSKI ŠTIT

ITALIJA LA STAMPA 26. VI. 2000. Svemirski štit, važno je razgovarati "Američki i ruski vojni stručnjaci okupili su se u Moskvi kako bi razgovarali o projektilima i protuprojektilima, odnosno kako bi dali ocjenu o takozvanom svemirskom štitu kojega Sjedinjene Države misle postaviti 2005. i kojemu se Rusija protivi, suprotstavljajući mu drukčiji i zajednički obrambeni projekt, koji ne bi prekršio sporazum ABM iz 1972, 'magna chartu' tradicionalne strateško-nuklearne ravnoteže. Vrijeme je kratko jer je 7. srpnja na rasporedu jedan važni američki 'test' na Pacifiku, nakon čega bi Clinton trebao (mogao) odlučiti treba li odobriti pokretanje izgradnje štita. Američki nacrt, treba podsjetiti, ima malo toga zajedničkoga s čuvenim Reaganovim 'zvjezdanim ratovima', koji su bili zamišljeni (i potom napušteni radi svojih golemih praktičnih teškoća) da SAD-u daju jednu potpunu zaštitu protiv masovnog napadaja projektilima. Sada 'National Missile Defense' (NMD) ima mnogo ograničenije ciljeve: zaštititi neka područja Sjedinjenih Država koja bi slijedećih godina mogla postati dostižna malobrojnim ali razornim projektilima, nuklearnim ili kemijskim, 'nevjernih' zemalja poput Irana, Iraka, Sjeverne Koreje. To, međutim, ne umiruje Rusiju, koja se boji da će, jednom pokrenut, u novim tehnološkim uvjetima, projekt iz ograničenog postati globalan, smanjujući ili poništavajući njene navalne sposobnosti (koje su, za sada, ono što je ostalo od planetarne moći SSSR-a). U odnosu na tu premisu dvije su nove činjenice. Jedna je zaokret u odnosima dvaju Koreja, nakon povijesnog skupa na vrhu u PyongYangu, i preuzimanje obveze od strane sjevernokorejskih komunista da 'zalede' svoje pokuse s projektilima. Druga je, već spomenuti, Putinov protuprijedlog zapadu da prouči jedan zajednički sustav protiv projektila, kojega bi dio bili i Rusija sa Sjedinjenim Državama i Europska Unija. Glede Sjeverne Koreje, Sjedinjene Države uzimaju na znanje njena otvaranja i obećavaju da će ih provjeriti u slijedećim bilateralnim razgovorima. No primjećuju da zaustavljanje ispitivanja lijeta projektila Taepodong (koji je 1998. prošao cijelim japanskim nebom) ne rješava razvoj Taepodonga-2, koji je taj koji će do 2005. biti u stanju stići do američkih obala. Što se tiče Putinovog protuprijedloga on se čini općenitim i taktičkim. Jedan niz 'regionalnih' baza za nadziranje i presretanje ne bi prekršio ABM koji zabranjuje veće i složenije sustave, ali bi postavio goleme probleme djelotvornosti, financiranja, jamstva za zapadnu supersilu (čija bi sigurnost ovisila o ruskim 'podatcima'), isključivanja ili integracije azijskih sila i tako dalje. Putinov je potez i taktički, jer vabi Europljene da se sve više udaljavaju od Washingtona. Ako je 'stanje problema' takvo nema razloga za radost. No ipak razlog za utjehu postoji. On je u činjenici da se o svemu tome raspravlja, na neki način uzimajući u obzir da se veliki strateški i tehnološki zaokreti ne trebaju demonizirati nego se njima treba upravljati. Kako će završiti, vidjet će se. No u međuvremenu se i Putinu treba priznati ista 'fleksibilnost'.", piše Aldo Rizzo.