FR-PT-skupovi-Organizacije/savezi-Diplomacija FR LIBERATION 19.6.REFORMA EU USTANOVA FRANCUSKALIBERATION19. VI. 2000.Teška europska reforma"Jesu li petnaestorica kadra da reformiraju ustanove Europske unije koje gube dah? Možemo
ozbiljno u to sumnjati pogledamo li rezultate četveromjesečnih pregovora unutar međuvladine konferencije (CIG) koja je započela 17. veljače. Da budemo kratki, možemo govoriti gotovo o stagnaciji, budući da većina zemalja ostaje pri svom stajalištu i nema druge predodžbe doli obrane vlastitih državnih interesa. Šefovi država i vlada koji se danas i sutra okupljaju u Feiri, južno od Porta (Portugal), pokušat će dakle dati poticaj CIG-u kako bi se u Nici, u prosincu mogao zaključiti ugovor. Blokada to više zabrinjava što je riječ tek o reformi ograničenoj na nekoliko tema: sastav Europskog povjerenstva, broj glasova koji se dodjeljuju svakoj zemlji pri glasovanju u Ministarskom vijeću (uravnoteženje glasova) i proširivanje kvalificirane većine glasova, opet unutar vijeća. U Feiri bi se trebala dodati i četvrta tema 'pojačane suradnje', sustava koji bi skupini zemalja omogućio da ide dalje u integraciji, ne čekajući one koji su manje pripremljeni.
FRANCUSKA
LIBERATION
19. VI. 2000.
Teška europska reforma
"Jesu li petnaestorica kadra da reformiraju ustanove Europske
unije koje gube dah? Možemo ozbiljno u to sumnjati pogledamo li
rezultate četveromjesečnih pregovora unutar međuvladine
konferencije (CIG) koja je započela 17. veljače. Da budemo kratki,
možemo govoriti gotovo o stagnaciji, budući da većina zemalja
ostaje pri svom stajalištu i nema druge predodžbe doli obrane
vlastitih državnih interesa. Šefovi država i vlada koji se danas i
sutra okupljaju u Feiri, južno od Porta (Portugal), pokušat će
dakle dati poticaj CIG-u kako bi se u Nici, u prosincu mogao
zaključiti ugovor. Blokada to više zabrinjava što je riječ tek o
reformi ograničenoj na nekoliko tema: sastav Europskog
povjerenstva, broj glasova koji se dodjeljuju svakoj zemlji pri
glasovanju u Ministarskom vijeću (uravnoteženje glasova) i
proširivanje kvalificirane većine glasova, opet unutar vijeća. U
Feiri bi se trebala dodati i četvrta tema 'pojačane suradnje',
sustava koji bi skupini zemalja omogućio da ide dalje u
integraciji, ne čekajući one koji su manje pripremljeni.
Oko svake ove točke bjesne sukobi, a milimetarski je napredak u
svakom času ugrožen zbog prava veta kojim raspolaže svaka zemlja.
CIG je tek sastanak za usklađivanje nakon neuspjeha ugovora iz
Amsterdama koji je zaključen u lipnju 1997.: budući da se
petnaestorica nisu uspjela dogovoriti o reformi ustanova, moraju
se opet sastati. No nesuglasice nisu nestale. Tako broj povjerenika
i ponovno uravnoteženje glasova i dalje suprotstavljaju velike i
male zemlje, a ove se zadnje plaše da će izgubiti utjecaj. A riječ je
upravo o tomu: utvrditi gornju granicu za broj povjerenika (u ovom
času, jedan za svaku zemlju, dva za pet 'velikih' zemalja kao što su
Njemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija i Italija) i
preraspodijeliti glasove u Ministarskom vijeću kako bi se
osiguralo bolje poštovanje demografske ravnoteže, znači povećati
utjecaj velikih koji su sada nedovoljno zastupljeni.
Odatle i zahtjev 'malenih' da zadrže 'svog' predstavnika u
Bruxellesu i njihova suzdržanost prema ponovnom uravnoteženju koje
bi ih odgurnulo u stranu. Nije daleko strah od 'direktorija'
velikih. Kada je riječ o proširivanju kvalificirane većine
glasova, svatko ističe svoje interese, što ne dopušta da se
postigne bilo kakav napredak: 'Treba reći da smo naišli na zapreku u
svezi s jednoglasnim odlučivanjem, budući da se već o dvije trećine
tema odlučuje kvalificiranom većinom', ispričava se jedan
diplomat. Među onima koji se nipošto ne žele odreći svog prava na
veto, najuporniji su London, Kopenhagen, Stockholm, Madrid i
Lisabon.
Kada je riječ o 'pojačanoj suradnji', ona obećava lijepa
sučeljavanja. Na uporno traženje iz Bruxellesa, petnaestorica su
napokon pristala da tu točku uvrste u pregovore: zamisao je da se
uklone suviše brojne zapreke koje postavlja ugovor iz Amsterdama -
ustvari, svaka zemlja ima pravo veta - kako bi se potaknulo
stvaranje čvrste jezgre. Zbog toga su uostalom Velika Britanija,
Danska i Švedska uporne u svom odbijanju. Pošto je stala uz bok
euroskeptičara, Španjolska je popustila pred uvjeravanjem Pariza.
'Španjolci se nisu htjeli izložiti opasnosti da budu izvan čvrste
jezgre', tumači visoki francuski dužnosnik. Finska je nedavno
također izjavila da će pristati na ublažavanje zahtjeva za pojačanu
suradnju. 'Te su zemlje jako dobro shvatile da je bolje da ne budu
izvan ugovora. Tako će paziti što se događa', kaže francuski
diplomat. Moguće su promjene, što je jedina nada da će se u Nici
postići ambiciozan sporazum: tako su Njemačka i Francuska
uskladile svoja stajališta na susretu na vrhu u Mayenceu 9. lipnja.
I druge bi zemlje morale načiniti korake: tako se Nizozemska, koja
želi pokazati da je 'najmanja među velikima', zauzima za ponovno
uravnoteženje većih razmjera. Ili Danska i Švedska, velike
zagovarateljice proširenja, također će morati činiti ustupke, osim
ako ne žele da se na njih prebaci odgovornost zbog odgode prvih
ulazaka istočnih zemalja. Na koncu, samo Velika Britanija, vjerna
samoj sebi, čini se spremna da onemogući svaki napredak u
integraciji. Kada je riječ o Austriji, može li ona prihvatiti
ugovor koji umanjuje njezin utjecaj dok su sankcije prema njoj još
na snazi zbog saveza vlade s krajnjom desnicom?", iz Feire
izvješćuje Jean Quatremer.