FR-LIBERATION 5.6.O MODERNIZATORIMA

FRANCUSKA LIBERATION 5. VI. 2000. 'Modernizatori' pokopali Blairov kredo "Odsutni su često u krivu. Tony Blair nije došao na 'summit modernizatora', koji se u petak i subotu održavao u Berlinu, kako bi njegovao dijete u Londonu. Četrnaest šefova država i vlada koji su se okupili u njemačkoj prijestolnici nisu ga zamijenili uz postelju njegova drugog djeteta, 'trećeg puta' koji želi prokrčiti između socijalizma i liberalizma otkako je u svibnju 1997. došao u Downing Street 10. Ta zamisao koja je stup 'proglasa Blair-Schroeder' s liberalnim naglascima, objavljenog prije godinu dana i zanimljivost prvog 'susreta reformatora na vrhu' u Firenci 21. studenoga, isključena je iz završnog priopćenja. Zamisli se dotaknuo samo Bill Clinton u kratkom komentaru koji se činio poput pogrebnog govora: 'Pojam je vrlo usko vezan uz moju vladu i uz ono što radi Tony Blair u Velikoj Britaniji. Bio je to zaštitni znak jednostavan za primjenu. Pojam naprednjačke uprave možda se toliko ne čini kao politički slogan. Š...Ć No više od naziva, važan je sadržaj.' Smjerajući na nesuglasice koje već tri godine potresaju reformatorske krugove, u zajedničkoj se izjavi ističe da 'napredni' čelnici, 'oslobođeni ŠsvojihĆ starih neprijateljstava' moraju 'nadoknaditi izgubljene godine' i 'poći dalje na novom putu napretka'. To je potaknulo Lionela Jospina da neumorno opetuje na završnoj konferenciji za tisak: 'Ne postoji samo jedan put, već različiti načini u traženju zajedničkih putova', kredo koji je on preveo kao 'different voices for common ways'. Njegovo je okružje bilo zadovoljno što se vratio u središte rasprava. 'Dokazano je da treći put nije za izvoz', komentirao je senator Henri Weber (PS), pristaša Laurenta Fabiusa, koji je bio nazočan kao 'stručnjak'. 'Trebalo je da Atila Thatcher prođe engleskim društvom kako bi treći put postao pogodan za primjenu.' 'Točka ravnoteže zamisli koje se ovdje brane bliža je francuskim postavkama', dodao je Jospinov blizak suradnik. Pošto su pokopali 'blairistički' obrazac, čelnici su se u subotu ujutro zatvorili iza zatvorenih vrata u bivšem uredu bivšeg istočnonjemačkog vođe Ericha Honeckera, kako bi se odvažili da krenu na 'novi put napretka'. Međunarodni 'stručnjaci' pozvani da se organiziraju kao stalna 'mreža', razglabali su dan prije kako bi očistili teren. U francuskom su taboru bili dobitnik Nobelove nagrade za fiziku Georges Charpak i istraživač Pierrre Rosanvallon. (...) Palača urešena tipičnim naivnim vitrajima pokojnog socijalističkog realizma, zadovoljni radnici, seljaci na poljima i vesela djeca nisu nadahnuli šefove država i vlada. Clinton se uzalud zauzimao za 'globalizaciju s ljudskim likom', Jospin je branio 'državni okvir koji je još uvijek okvir demokracije, izbora i zakonitosti', a Schroeder je zagovarao 'ravnopravnu podjelu rasta', skup se završio popisom najnužnijih dobrih nakana: borba protiv rasizma i antisemitizma, suzbijanje gladi i siromaštva itd. Sve to upakirano u obvezu: 'držati neoliberalizam u ravnoteži zahvaljujući sudioničkoj demokraciji i međunarodnoj suradnji'. Doista slab konsenzus koji je zacijelo posljedica proširenja kruga pozvanih na državne poglavare čije su brige puno drugačije nego brige njihovih kolega iz Europe ili Sjeverne Amerike, poput Južnoafrikanca Mbekija, Čileanca Lagosa, Brazilijanca Cordosa i Argentinca De la Rue. No važnije je u toj svečanosti bilo nešto drugo. Stav koji je svatko zauzeo pokraj Clintona koji je više no ikad bio u središtu pozornosti zbog svog oproštajnog puta po Starom Kontinentu. Jospin se rado prilagodio. Pokazati se u tako uglednom društvu, može biti od koristi u životopisu kandidata za Elizejsku palaču", iz Berlina izvješćuje Renaud Dely.