IT-E-integracije-skupovi-diplomati IT-19.6.CORRIERE-EU SKUP U PORTUGALU ITALIJACORRIERE DELLA SERA19. VI. 2000.Europa, grubo buđenje"O europskim čelnicima okupljenima u Portugalu moglo bi se kazati ono što je govorio Kinez Čou En Lai
u vrijeme prvog popuštanja između SAD-a i SSSR-a: 'Spavaju u istom krevetu, ali ne sanjaju isto'. (...)To je Europa koja si je zakazala sastanak u Feiri. To je Europa koja se boji svojih ambicija upravo kada bi slabost jedinstvene valute trebala potporu jednog političkog projekta. To je Europa spremnija podijeliti se glede prirode integracijskog procesa nego da zajedno djeluje i sanja.To je Europa koja iza osmijeha brusi noževe za Nizzu, zaboravljajući da će se od sada do prosinca nešto promijeniti i u vanjskom svijetu, počevši od predsjednika Sjedinjenih Država.Umjesto da sanjaju, Petnaestorica izgledaju osuđeni slijediti, kao i uvijek. Moraju slijediti svoja obećanja, jer dvanaest kandidata za primanje pokazuju sve veću nestrpljivost i istom brzinom rastu i strahovi vezani uz širenje. Poljoprivredna konkurencija budućih suputnika pobuđuje strahove, peku računi zajedničarske pomoći koji
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
19. VI. 2000.
Europa, grubo buđenje
"O europskim čelnicima okupljenima u Portugalu moglo bi se kazati
ono što je govorio Kinez Čou En Lai u vrijeme prvog popuštanja
između SAD-a i SSSR-a: 'Spavaju u istom krevetu, ali ne sanjaju
isto'. (...)
To je Europa koja si je zakazala sastanak u Feiri. To je Europa koja
se boji svojih ambicija upravo kada bi slabost jedinstvene valute
trebala potporu jednog političkog projekta. To je Europa spremnija
podijeliti se glede prirode integracijskog procesa nego da zajedno
djeluje i sanja.
To je Europa koja iza osmijeha brusi noževe za Nizzu,
zaboravljajući da će se od sada do prosinca nešto promijeniti i u
vanjskom svijetu, počevši od predsjednika Sjedinjenih Država.
Umjesto da sanjaju, Petnaestorica izgledaju osuđeni slijediti, kao
i uvijek. Moraju slijediti svoja obećanja, jer dvanaest kandidata
za primanje pokazuju sve veću nestrpljivost i istom brzinom rastu i
strahovi vezani uz širenje. Poljoprivredna konkurencija budućih
suputnika pobuđuje strahove, peku računi zajedničarske pomoći koji
će se morati preraspodjeliti, otkriva se da bi sloboda kretanja
mogla u Njemačku dovesti 220.000 useljenika godišnje. Europa se
obvezala biti spremna za 2003., no umjesto predviđenog
ocjenjivanja po zaslugama, krči si put pretpostavka o
priključivanju u bloku deset zemalja (s odgodom za Bugarsku i
Rumunjsku), ne prije 2005.
A u međuvremenu se nastavlja potraga za odgovarajućim
protumjerama, čekajući Hrvatsku, odgađajući za bolja vremena
Tursku, tražeći izlaz iz slijepe ulice sankcija protiv Austrije
koje bi po analogiji mogao zavrijediti neki novi partner. (...)
A treba početi raditi i na takozvanim 'pojačanim suradnjama', kako
bi se nekima omogućilo da nastave brže od drugih u specifičnim
područjima kao što su obrana, okoliš, istraživanja, pravosudna
suradnja. Šest zemalja utemeljiteljica to vide kao bitno
postignuće. No na polju primjene sporazum je dvojben, potom su tu
Englezi, Španjolci, Danci, Šveđani koji mašu strašilom 'Europe
serije B', premda znaju da bi vrata ostala otvorena poput onih
jedinstvene valute. Još uz to Petnestorica moraju ići za svojom
sigurnošću, dovedenom u pitanje američkim nacrtom 'svemirskog
štita'. (...)
Tako će vatreno polugodište Europe uključiti sve i svakoga. Tražit
će da se suoči s time je li moguće uskladiti prirodu nacionalnih
država, njihove interese, njihove kulture, njihove različite
razine gospodarske modernizacije, njihove sposobnosti da budu
pragmatični, ali i da sanjaju.
Postoji sumnja da je to previše za stalnu svadljivost današnje
Italije i za njezin iščezavajući udjel u europskoj raspravi. Ako se
ne želi zateći izvan važnih igara, Italija mora sama prihvatiti
izazov držanja koraka", piše Franco Venturini