IT-E-S-financije-globalizacija IT-1.VI.-LA STAMPA- SOROS ITALIJALA STAMPA1. VI. 2000.Ekonomija prevladava granice, ali politika se boji slobodne razmjene"Premda živimo u globalnom gospodarstvu, obilježenom slobodnom razmjenom i
slobodnim kretanjem kapitala, naše se politike još temelje na konceptu državne suverenosti. Međunarodne institucije postoje, ali su njihove ovlasti ograničene na vlast koje im države žele prepustiti. Istodobno, državna vlast nalazi ograničenje u slobodi kapitala da se sklanja od oporezivanja i zakona, seleći se drugamo. A to je posebno istinito za zemlje smještene na periferiji globalnog kapitalističkog sustava, čija sudbina ovisi o tome što se događa u središtu tog sustava. To bi stanje bilo prihvatljivo kada bi njihovi tržišni mehanizmi bili kadri zadovoljiti društvene potrebe, ali nije tako. Nužno je, dakle, postići međunarodne političke sporazume koji bi se znali suočiti s potrebama svijeta koji je međusobno sve ovisniji. Ti se sporazumi trebaju oslanjati na načela otvorenoga društva. Jedno savršeno društvo izvan je našeg dosega te se stoga moramo zadovoljiti najboljom od mogućih alternativa: društvom koje se može poboljšavati.
ITALIJA
LA STAMPA
1. VI. 2000.
Ekonomija prevladava granice, ali politika se boji slobodne
razmjene
"Premda živimo u globalnom gospodarstvu, obilježenom slobodnom
razmjenom i slobodnim kretanjem kapitala, naše se politike još
temelje na konceptu državne suverenosti. Međunarodne institucije
postoje, ali su njihove ovlasti ograničene na vlast koje im države
žele prepustiti. Istodobno, državna vlast nalazi ograničenje u
slobodi kapitala da se sklanja od oporezivanja i zakona, seleći se
drugamo. A to je posebno istinito za zemlje smještene na periferiji
globalnog kapitalističkog sustava, čija sudbina ovisi o tome što se
događa u središtu tog sustava. To bi stanje bilo prihvatljivo kada
bi njihovi tržišni mehanizmi bili kadri zadovoljiti društvene
potrebe, ali nije tako. Nužno je, dakle, postići međunarodne
političke sporazume koji bi se znali suočiti s potrebama svijeta
koji je međusobno sve ovisniji. Ti se sporazumi trebaju oslanjati
na načela otvorenoga društva. Jedno savršeno društvo izvan je našeg
dosega te se stoga moramo zadovoljiti najboljom od mogućih
alternativa: društvom koje se može poboljšavati.
Potrebne su nam institucije koje omogućuju miroljubivi suživot
naroda koji imaju različite ideje, kulture i interese, i koje
osiguravaju najveći stupanj slobode kompatibilne sa zajedničkim
interesom. Mnoge zrele demokracije približavaju se otvorenom
društvu, no odbijaju univerzalnost načela otvaranja. Je li moguće u
praksu pretvoriti to načelo? Odgovor je potvrdan pod uvjetom da se
otvorena društva svijeta sporazume oko tog cilja. Savez bi imao dva
usko vezana cilja: promicanje razvoja otvorenoga društva u raznim
zemljama i stvaranje međunarodnih zakona i institucija posvećenih
provedbi tih odredba. Nametnuti izvana jedan sustav vladanja
protivno je načelima otvorenog društva, no pitanje se ne može u
potpunosti prepustiti državama pojedinačno. Država, zapravo, može
postati instrument tlačenja. U granicama mogućega, vanjska pomoć
mora doći u oblicima poticaja; evolucija otvorenog društva
zahtijeva pomoć koliko gospodarskom razvoju toliko i onom
institucionalnom. U tom smislu mjere kažnjavajućeg karaktera,
katkad neizbježene, pokazuju sklonost da se pokažu
kontraproduktivnim. Na žalost, na intervencije pozitivnog
karaktera gleda se bez naklonosti zbog pretjerane vjere u čarobne
moći tržišta.
Kao što znamo, postoji savez demokratskih zemalja za vojne
intervencije, NATO, no nema analogne institucije za konstruktivne
intervencije, savez između otvorenih društava treba biti proširen
na mnogo veći broj zemalja od onih koje čine NATO, i, uz čelnike
države, trebao bi uključiti nevladina tijela. Kao što je naglasio
bivši državni tajnik američke države Kissinger, države imaju
interese, a ne ideale, te stoga ne možemo njima povjeriti
realiziciju načela otvaranja", piše George Soros, "financijer i
filantrop".