SOFIJA, 29. svibnja (Hina/Reuters) - Sovjetski diktator Josif Visarionovič Staljin bio je toliko ljut na Josipa Broza Tita da su sovjetske tajne službe pripremale atentat na predsjednika tadašnje Jugoslavije.
SOFIJA, 29. svibnja (Hina/Reuters) - Sovjetski diktator Josif
Visarionovič Staljin bio je toliko ljut na Josipa Broza Tita da su
sovjetske tajne službe pripremale atentat na predsjednika tadašnje
Jugoslavije.#L#
Plan o atentatu napušten je 1953. kada je Staljin umro, što je
omogućilo Titu da živi do 1980., prema arhivima američkog
Međunarodnog centra Woodrow Wilson iz razdoblja Hladnog rata.
Dio dokumenata koji su postali dostupni javnosti podijeljen je na
konferenciji o bivšim špijunima iz SAD-a, Francuske, Njemačke i
Rusije a održane ovoga mjeseca u Bugarskoj.
Dokument, kategoriziran kao državna tajna, pripremilo je sovjetsko
ministarstvo državne sigurnosti. Taj je dokument bio adresiran
osobno na Staljina i sadržavao je tri scenarija za ubojstvo Tita.
Sva tri scenarija bila su usredotočena na sovjetskog agenta zvanog
"Max", koji je prema podacima iz arhiva, poslije postao povjesničar
i dopisni član sovjetske akademije znanosti.
Max se tada nalazio u Italiji s putovnicom Kostarike i predstavljao
se kao opunomoćenik te zemlje za Italiju i Jugoslaviju.
Prema jednom scenariju Max je trebao dogovoriti privatnu
audijenciju s Titom tijekom koje bi jedan mehanizam skriven u
njegovoj odjeći izbacio uzročnik kuge i tako osigurao ne samo
Titovu smrt već i smrt svih nazočnih.
Max, prema tom scenariju, ne bi znao da prenosi bakteriju kuge, ali
bi on unaprijed dobio serum protiv kuge.
Prema drugome scenariju, Max bi, koristeći svoje društvene veze,
ubio Tita na prijemu u jugoslavenskom veleposlanstvu u Londonu. Max
je tom prigodom trebao imati prištolj koji bi istodobno izbacio i
suzavac i time sebi osigurao bijeg.
Prema trećem scenariju Max je trebao na sličan način ubiti Tita na
službenom prijemu u Beogradu.
Pripreme za te atentate uključivale su i Maxovo oproštajno pismo
njegovoj supruzi kako bi se na taj način sakrilo svako sudjelovanje
sovjetske vlade u slučaju da atentat ne uspije.
Jugoslavija je, piše u nastavku Rueters, bila jedno od žarišta
sukoba Istoka i Zapada nakon sovjetsko-jugoslavenskog kraha 1948.
Kao dio svoje strategije Sjedinjene Države pokušale su poticati
razdore unutar komunističkog svijeta kako bi na taj način smanjile
utjecaj SSSR-a i eventualno dovele do raspada Sovjetskog Saveza.
Titov prekid odnosa sa Staljinom dao je Jugoslaviji dotada neviđenu
nezavisnost u istočnoj Europi.
Reuters piše, ne navodeći izvore, da je do razdora vjerojatno došlo
zbog razlika u stajalištu oko uspostave Balkanske federacije koja
je trebala uključivati Jugoslaviju i Bugarsku ili zbog ambicija
Beograda prema Albaniji.
Jugoslavija je tako, prema Reutersu, željela da Bugarska bude
podređena Beogradu na isti način kao i ostalih šest republika
jugoslavenske federacije, dok je Bugarska, uz podršku Staljina,
inzistirala na dvostrukoj federaciji s jednakim statusom između
Jugoslavije i Bugarske. A plan je otpao zbog razlika u
stajalištima.
Nakon Staljinove smrti, odnosi između Moskve i Beograda jedno su
vrijeme bili nešto bolji, ali su ponovno zaleđeni nakon sovjetske
invazije Mađarske u studenome 1956.
Kontakti između Tita i sovjetskog vođe Nikite Hruščova
intenzivirali su se oko sudbine Imre Nagya, reformističkog
komunističkog vođe koji je prebjegao u zgradu jugoslavenskog
veleposlanstva u Budimpešti.
Titovi pokušaji da Nagyu osigura slobodu nisu uspjeli.
Janos Kadar, kojega je Moskva postavila za novog mađarskog vođu,
pismeno je jamčio Nagyevu sigurnost, ali sovjetski vojnici su
uhapsili i njega i njegove suradnike pri izlasku iz zgrade
jugoslavenskog veleposlanstva i poslali ih u Rumunjsku. Nagy je
ubijen u Budimpešti 1958.
(Hina) nab rt