VOA 11.V. IGNATIEFF O 'VIRTUALNOM RATU'

Michael Ignatieff: 'Virtualni rat - što nakon Kosova?'. Prilog Bojana Klime. Kako će se ratovati u 21. stoljeću? Kanadski novinar Michael Ignatieff smatra da je budućnost možda navijestila prošlogodišnja zračna kampanja NATO saveza protiv Jugoslavije. On ju naziva 'virtualnim ratom'. Radilo se o sukobu koji je bio 'high tech' i 'low risk' - barem sa stajališta NATO saveza. To znači da se nad Jugoslavijom rabila visoka tehnologija s ciljem smanjenja rizika za pilote zrakoplovstva NATO saveza. Michaela Ignatieffa - pisca nekoliko knjiga o ratu u bivšoj Jugoslaviji - brine činjenica što je zračna kampanju protiv Jugoslavije dobrim dijelom bila 'televizijski spektakl, kojeg je zapadna TV-publika promatrala poput športskoga događaja, s povišenim, ali ne previše dubokim emocijama'. Rat je bio stvaran za Albance i Srbe. Za Zapad ovaj je sukob bio poput kompjutorske igre - bio je virtualan i uopće se nije doimao stvarnim. Zbog čega se NATO odlučio za takvu metodu ratovanja? = Ako vojnim sredstvima želimo postići humanitarne ciljeve - u ovom slučaju to je bilo sprječavanje etničkoga čišćenja - onda Amerika nešto treba učiniti na usklađivanju odnosa između sredstava i cilja. Jer protiv Jugoslavije se vodio virtualni rat zbog toga što se stvarni rat nije mogao niti želio voditi. Predsjednik Clinton je već na početku rata isključio angažiranje kopnenih snaga. Ratovalo se iz zraka, i to s velike visine. Zbog toga, treba razmisliti o stvaranju manjih, pokretljivijih snaga za brzu intervenciju, koje bi već svojim postojanjem služile kao prevencija, objasnio je gospodin Ignatieff. U svojoj knjizi 'Virtualni rat - što nakon Kosova?', Michael Ignatieff razmatra i učinak ovakvih intervencija na javnost u zapadnim zemljama. Često se može čuti da američka javnost nije spremna podnijeti ratne žrtve. Humanitarna intervencija u Somaliji, prije nekoliko godina, na određeni način potkrjepljuje ovu postavku. No, Michael Ignatieff se pita: hoće li ovakva zabrinutost postojati i nakon uspješne zračne kampanje protiv Jugoslavije - gdje NATO nije imao niti jednu žrtvu? = U kontekstu demokratskih pravila, kako spriječiti neobuzdano korištenje sile? Tradicionalni pogled na ovo pitanje glasi: javnost u demokratskim zemljama ne želi rat, jer on donosi žrtve. Do 24. travnja prošle godine tako je mislio i Slobodan Milošević, pa se očito prevario. No, ja mislim da su američki građani spremni na žrtve, ako razumiju zbog čega se ide u rat. Potpora intervenciji na Kosovu bila je relativno postojana, uvijek iznad 50 posto, zbog toga što su mediji pokazali zbog čega se ratuje - egzodus Albanaca, izbjeglička kriza u Makedoniji i Albaniji su pokazale bit problema, kaže gospodin Ignatieff. U knjizi 'Virtualni rat - što nakon Kosova?' Michael Ignatieff prati nekoliko glavnih aktera sukoba: Richarda Holbrookea, koji je prije kosovske krize obnosio dužnost neformalnog američkog mirovnog posrednika, generala Wesleya Clarka, tadašnjeg zapovjednika NATO saveza, i Louise Arbour, bivšu tužiteljicu haaškoga suda. Jedno poglavlje knjige opisuje situaciju u Beogradu, a drugo atmosferu u izbjegličkim logorima u Makedoniji. Virtualnu, nestvarnu komponentu kosovske krize naglašavala je - kaže gospodin Ignatieff - i njezina 'legalizacija'. Niti u jednom ratu u povijesti odvjetnici nisu imali toliko veliku ulogu - tvrdi on. = Svaki od više od 700 ciljeva bio je analiziran ne samo od strane vojnika, obavještajaca i političara, već i od strane ekipa pravnih stručnjaka. Njihov je zadatak bio postaviti uvjete snažne pravne sigurnosti za generale, koji su se brinuli da ih netko od političara ne pozove na red zbog neke pogrješke. Ono što su činili generali, u civilnom životu na Zapadu čine svi - kad god se pojavi problem koji ima etičku komponentu, angažira se odvjetnik, koji je tu da riješi problem ili pak spriječi neprilike u budućnosti, kaže gospodin Ignatieff. Michael Ignatieff smatra da odgovor na ove dileme ne treba prepustiti niti isključivo generalima a niti odvjetnicima. = Iako građani misle da je političare baš briga što oni misle, virtualni rat protiv Jugoslavije pokazao je da političari i te kako razmišljaju o javnosti. Naime, zračna se kampanja - u svoj svojoj virtualnosti - vodila na temelju dva parametra: procjeni šteta od bombardiranja i na temelju rezultata istraživanja javnog mnijenja, rekao je Michael Ignatieff koji je sinoć predstavio svoju knjigu u washingtonskoj knjižari Politics And Prose. (VOA)