IT-19.V.-PANORAMA-BETTIZA O EUROPI

ITALIJA PANORAMA 19. V. 2000. Europa već ima dvije brzine "Jedna se paradoksalna asimetrija već neko vrijeme ocrtava između područja eura, koji je u krizi, i srednjoeuropskih i istočnoeuropskih područja koja su na putu preuređivanja ili punog razvoja. U trenutku u kome se čini da poslijemaastrichtski EU gubi dah, poput nove mašine koja puca zbog prebrze vožnje, neke postkomunističke zemlje ostavljaju dojam da se izvanrednom životnošću uzdižu iz negospodarskog uređenja sovjetskog tipa. (...) Uzmimo slučaj, uistinu izvanredan, Poljske. Varšava koja je zajedno s Berlinom bila jedan od u ratu najrazorenijih europskih gradova, danas proživljava graditeljski procvat koji zaostaje samo za onim ponovno ujedinjene njemačke prijestolnice. Neboderi koji su narasli poput gljiva duž avenije Ivana Pavla, po opsegu i visini konkuriraju svojim blizancima u Chicagu. Varšava si već osvaja status prijestolnice krupnog businessa u središnjoj i istočnoj Europi. 'Economist', koji ima dobar uvid i podatke za ocjenu takvih pojava piše: 'Lokalni i strani bankari tvrde da aktivni ulagači u Poljskoj mogu vratiti svoj novac, uz odgovarajuću zaradu, u roku od sedam godina. Kako bi se ista operacija ostvarila u Parizu ili Berlinu potrebno je najmanje 20 godina'. Veselo varšavsko gospodarstvo izgleda da čini više čuda od new economyija američkog tipa. Naraslo divovskim koracima, poljsko je gospodarstvo danas gotovo četiri puta veće od onog ukrajinskog, tri puta veće od mađarskog i oko tri puta veće od češkog. Prema vjerodostojnim procjenama Poljska bi u sljedeće tri godine mogla postati peti najveći primatelj stranih ulaganja, odmah nakon Sjedinjenih Država, Velike Britanije, Kine i Brazila. A urnebesni poljski razvoj samo je istureni rov, vrh dijamanta, općeg razvoja koji se od Češke širi na Mađarsku, Slovačku, Sloveniju i dotiče čak i klonuli europski jugoistok, Makedoniju i Albaniju. Ovaj asimetrični razvoj između jedne vrlo bogate zapadne Europe koja je zapela na sprudovima jedinstvene valute i rastuće srednjoistočne Europe, koja privlači sve više ulagača iz svih krajeva svijeta, bit će jedan od vrućih problema prvog desetljeća dvije tisućite. Do koje točke će poslovnim ljudima s istoka odgovarati da se dopuštaju obuzdavati pravilima i mjerilima Maastrichta ili Bruxellesa? Do kada će pridruživanje jednoj Europsko uniji u teškoćama, stoga utoliko strožoj i nametljivijoj, dopuštati 'veselim gospodarstvima' druge Europe da rastu prema unutranjim i autonomnim impulsima? Strani ulagači i bankari danas trče u Poljsku ili Mađarsku jer se uloženi novac brže vraća nego na zapadu, ili stoga što je postavljanje tvornice tamo mnogo probitačnije nego njezino postavljanje u jednoj od petnaest zemalja Europske unije: manje je poreza, birokracija je popustljivija, niska je cijena rada. Teško je zamisliti da će neosporne prednosti tog spontanog liberalizma, stvorenog povijesnim slučajem više nego ljudskom voljom, moći preživjeti s jednakom živošću unutar shema i programa koje provodi bruxelleska eurokracija. Sve u svemu, Europa s dvije brzine, o kojoj se toliko govorilo, već postoji. Razlike u brizini ne nalaze se unutar Europske unije, kao što se nekad najavljivalo, već prelaze staru željeznu zavjesu odvajajući već udružene zapadne zemlje od srednjoistočnih zemalja kandidata za pridruživanje. Do jučer je koncept 'dvije brzine' imao prizvuk negativna značenja, danas više nema. (...) Zapadna Europa uvijek u očekivanju monetarnog mesije koji oklijeva doći i donijeti joj spas, postala je škrtija u prijedlozima, nesigurnija u idejama, više nego ikad krhkija u sveukupnoj viziji kontinenta čija bi trebala biti, uz gospodarsku, i politička lokomotiva. Istočna Europa, naprotiv, postala je odvažnija i sigurnija u sebe. Kako, kada, i na kojem temelju će se dvije Europe moći ujediniti, samo Bog zna", piše Enzo Bettiza.