GB 13.5. ECC PUTIN

VELIKA BRITANIJA THE ECONOMIST 13. V. 2000. Putinova Rusija "Zapad se ne bi trebao bojati snažne, prosperitetne, pa čak ni vojno sposobne Rusije. Putinovo igranje na staromodnu kartu nacionalnog ponosa na velikoj ceremoniji inauguracije u Kremlju 7. svibnja nije samo po sebi bilo zlonamjerno. Razumljivo je da bi Rusi željeli vratiti dio samopoštovanja koje gube u takvim količinama od raspada sovjetskoga carstva prije deset godina. Također je shvatljivo, nakon razočaranja oslabljenim i mušičavim Borisom Jeljcinom, da mladost novog predsjednika, i njegova jasna namjera da vrati svojoj zemlji njezino mjesto u svijetu, može izazvati ruski polet. I to ne treba nužno zabrinjavati one koji nisu Rusi. Samouvjerena, bogata Rusija ne bi bila tako teška kao ogorčena, bockajuća, siromašna, još naoružana nuklearnim oružjem. Zapad bi trebao poželjeti sreću ruskom Predsjedniku. Nadalje, novi čovjek u Kremlju često govori prave stvari. Rusiji, on s pravom inzistira, treba pravni okvir za provedbu gospodarskih reforma koje bi joj konačno donijele pravdu i ravnopravnost, kao i materijalni prosperitet. On je ponovio svoju namjeru da provede reformu oporezivanja, da deregulira gospodarstvo, da osigura zaštitu prava ulagača, i reformira sustav vlasništva nad zemljom kako bi ljudi mogli biti vlasnici farmi i stvoriti dobro. U svoj je tim Putin uveo neke istinske reformiste. On je pod svojom zastavom okupio ruske poduzetnike, male i velike. Što je najvažnije, navijestio je da su završeni dani 'oligarha', tajkuna koji vuku mnoge političke konce u zemlji. Sve je to dobro. (...) No svejedno, sumnje u Putina ostaju, čak se povećavaju. Jedna je treba li uzeti ozbiljno njegovo obećanje o nadvladavanju oligarha. Pozivanje istaknutih kriminalaca na odgovornost odaslalo bi snažnu poruku, ne samo Rusima već i strancima, da nova ruska vlada vjeruje u vladavinu zakona. Zasad, međutim, Putin nije učinio ništa da se vidljivo ogradi od Jeljcinova establišmenta. Možda se on ohrabruje prije napada na nekog tajkuna, no više se čini da ih pokušava okrenuti jedne protiv drugih. Njegovo imenovanje Mihaela Kasjanova na dužnost premijera uopće ne umiruje. Kasjanov je možda pametan i oštar, no ništa iz njegove prošlosti ne govori da bi on mogao biti pošast za oligarhe. Putin se prijateljski postavio prema Poljacima, uvijek sumnjičavim prema Rusiji, no njegovi su namjesnici istovremeno galamili protiv drugih susjeda, uključujući Balte, čija je nedavno obnovljena neovisnost od Rusije krhka. Novi predsjednik također ne pokazuje puno spremnosti da se dogovori s Čečenima, koji se još nisu oporavili od surovog rata koje je Putin vodio protiv njih. Još više uznemiruju znakovi da Putin, bivši KGB-ov špijun, prezire građanska prava, u uvjerenju da je potrebna čelična ruka kako bi se zemlja dovela u red, pa to ne treba neopravdano sputavati demokratskim ograničenjima. On bi mogao, govori se, poželjeti iskoristi nasljednicu KGB-a za odvraćanje političkih protivljenja i potkopavanje zakonitih protivnika. Neki novinari kažu da njih i njihove poslodavce već tjeraju da se prilagode. Putin će možda također željeti smanjiti ovlasti regionalnih guvernera, od kojih su neki, istina, zlorabljali svoj položaj. Ipak, još je rano. Putin je osvojio mnogo naklonosti, i unutar Rusije i u inozemstvu. Izgleda inteligentno. (...) No on neće zadobiti povjerenje zapadnjaka dok ne dokaže da je svoj čovjek, i da vjeruje u građanske slobode i vladavinu zakona, a ne samo snagu despota", stoji u uvodniku lista.