NJ 10. V. SZ: E. UJEDINJENJE PRIPREMITI

ka NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 10. V. 2000. Europski sajam "Prije nekoliko godina poljski slikar Franciszek Starowieyski izradio je za zastupništvo svoje zemlje pri EU u Bruxellesu sliku kojoj je nadjenuo provokativan naslov 'Poganska Europa otima božansku Poljsku'. Nadahnut tim naslovom, promatrač bi proces proširenja EU na istok mogao opisati otprilike ovako: potencijalni talac nestrpljivo broji dane do otmice ali otmičar se ustručava. Bila bi to neobična slika. Naime, projekt povećanja EU prema istoku isključuje i žrtve i zločince jer bi inače već propao. Činjenica je pak da je kandidat sve nervozniji, i to ni u kom slučaju ne vrijedi samo za Poljake već i za Čehe, Mađare, Slovence i Estonce. Pet zemalja srednje i istočne Europe, s kojima EU pregovara od 1998., obvezalo se da će proći kroz cilj - ulazna vrata u EU - početkom 2003. U tu se odluku uklapa obećanje EU da će se upravo do tog roka 'osposobiti za proširenje', dakle da će i unutarnjim reformama zajamčiti djelotvornost i financijsku konstrukciju povećanog EU. Doduše, to obećanje nije za kandidate povod za umirenje. U Bruxellesu i ostalim europskim prijestolnicama počelo se tako glasno mrmljati o godini 2005. i 2006. da Varšava i Prag nisu mogli prečuti te glasove - pa su začepili uši. Bijesne su reakcije neizbježne budući da širom istočnog dijela srednje Europe imperativ brzog ulaska u EU ima rang vrhovnoga državnog prioriteta. To je razumljivo ali i podmuklo. Razumljivo zato što će tek prijam u EU zaokružiti zaokret iz 1989. g. - naime, tek će taj potez zajamčiti mladim, tržišno orijentiranim demokratskim zemljama da im nitko više ne može oduzeti ono što su ostvarile. Podmukla je nestrpljivost zato što svaku odgodu već gotovo dramatizira do razine neuspjeha. Cilj brzog proširenja mogao bi potisnuti u drugi plan imperativ njegove uspješne realizacije. Češki predsjednik Vaclav Havel to je shvatio. 'Uvijek ćemo imati dosta problema - bilo gospodarskih, ekoloških ali i društvenih i političkih', naglasio je Havel. Društva u reformiranim zemaljama obavila su u proteklom desetljeću golem posao - neusporedivo veći od društava u zapadnim zemljama. Unatoč tome, proširenje i dalje ostaje golemom zadaćom. Članice i kandidate još dijeli dubok privredni jaz. Društveni brutto proizvod po stanovniku iznosi u deset kandidata za pristup samo 15 posto vrijednosti BDP-a u postojećoj petnaesteročlanoj Uniji. Što se tiče EU, proširenje obuhvaća ni manje ni više nego samo pitanje smisla njegova postojanja. Ne pođe li EU za rukom riješiti tu zadaću, zamisao o jedinstvenoj Europi pretrpjet će težak udarac. Unatoč visokom stupnju unutarnje integracije, vanjski svijet bi u tom slučaju EU smatrao tek običnim zatvorenim klubom europskih bogataša. Zato neuspjeh projekta širenja mora imati status nezamislivih ishoda. Gospodarska logika nije motor širenja EU ali je uvjet za uspjeh tog procesa. To je jedan od razloga zašto je nužna otvorena rasprava o pravom terminu pristupa. No, ta nužnost ne smije na Zapadu prerasti u sredstvo za što dulje otezanje ulaska siromašnih rođaka u zajedničku europsku kuću. Osim toga, valja priznati i razlike u rezultatima koje su postigli pojedini kandidati. Na Istoku pak ne smije svatko tko na godišnjem sajmu proširenja izgovori kasniji termin od 2003. biti ožigosan kao protivnik proširenja. Primjerice, studija zaklade Friedrich Ebert, koja za godinu prijama preporučuje 2006. trebala bi kod Poljaka i Čeha izazvati više oduševljenja nego tužaljka. Naime, ta studija odbacuje predrasude koje su opasne za proces proširenja - primjerice, val masovnog doseljavanja iz novih u stare članice EU? Nijedan pokazatelj ne upućuje na takav razvoj događaja. Prebacivanje radnih mjesta na istok? Tek u skromnu opsegu. Strahoviti porast troškova u proračunu EU? Ne budu li izbjegnute pogrješke. Mnoge gospodarske posljedice proširenja EU ionako su uočljive već sada - i pozitivne su, posebno za Njemačku. Većina carinskih barijera odavno je uklonjena. Zato kandidati najkasnije od sredine devedesetih godina bilježe negativnu vanjskotrgovačku bilancu s EU. Drugim riječima, kandidati više kupuju u EU - između ostalog i u Njemačkoj - nego što tamo prodaju. Europljani, ponovno u prvom redu Nijemci, ulažu milijarde u zemlje poput Poljske i Mađarske, potičući tako proces modernizacije. Dakle, europska fuzija obećaje korist objema stranama. Tržište u zamjenu za pomoć pri modernizaciji tek je jedan od brojnih oblika razmjene. No, građani oba dijela Europe neće mjeriti (ne)uspjeh u prvom redu podacima iz sfere nacionalne ekonomije već će njihov sud biti prožet emocijama. Loše pripremljeni ili preuranjeni pristup mogao bi u pojedinim područjima prouzročiti probleme koji će rezultirati dugoročnom štetom po image. Nužan je otvoreni dijalog o tim pitanjima - i to bez dosad često primjećenog nepovjerenja. U svakom slučaju, slika Sarowieyskog, izložena u poljskom predstavništvu u EU, dobila je novo ime - sada se zove tek 'Divina Polonia - božanska Poljska", ističe na kraju komentara Daniel Broessler.