ZAGREB, 10. svibnja (Hina) - Stijepo Mijović Kočan jedan je od suvremenih hrvatskih pjesnika kojima treba zahvaliti što je sonet ponovno u optjecaju u hrvatskoj književnosti. Pedeset dobrooblikovanih, vješto srokovanih i građenih
soneta pjesnikove najnovije zbirke "Sonet svinjcu... i Kati, naravno!" potvrda su Kočanove osobnosti i pjesničkog umijeća te vrijedan prilog hrvatskoj neosonetistici. To je, među inim, rekao dr. Mirko Tomasović prigodom današnjeg predstavljanja te zbirke u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu o 60. obljetnici života i 45 godina Mijovićeve umjetničke djelatnosti.
ZAGREB, 10. svibnja (Hina) - Stijepo Mijović Kočan jedan je od
suvremenih hrvatskih pjesnika kojima treba zahvaliti što je sonet
ponovno u optjecaju u hrvatskoj književnosti. Pedeset
dobrooblikovanih, vješto srokovanih i građenih soneta pjesnikove
najnovije zbirke "Sonet svinjcu... i Kati, naravno!" potvrda su
Kočanove osobnosti i pjesničkog umijeća te vrijedan prilog
hrvatskoj neosonetistici. To je, među inim, rekao dr. Mirko
Tomasović prigodom današnjeg predstavljanja te zbirke u Društvu
hrvatskih književnika u Zagrebu o 60. obljetnici života i 45 godina
Mijovićeve umjetničke djelatnosti.#L#
Novost je pak, rekao je Tomasović, pjesnikov stih "kraćega daha" -
osmerac za razliku od klasičnoga hrvatskog soneta u desetercu. Na
tragu postmodernizma, istaknuo je, pjesnik uranja u tradiciju
"soneta s repom", tj. soneta od 14 stihova i 15. dodatnim stihom u
kojemu je i poanta soneta.
Po Tomasoviću, pjesnikov smisao za ironičnu i kritičnu poantu
potvrda je Kočanove pjesničke zrelosti i radosti stvaranja te
povratka lirike svakodnevnim ishodištima.
Za Ernesta Fišera, velika pjesnička energija Stijepe Mijovića
Kočana potvrđena je i u ovoj, trinaestoj po redu, pjesničkoj
zbirci, a očituje i u svih dosadašnjih 18 naslova iz njegova
pjesničkog pera.
Zbog "radosti stvaranja" Mijović Kočan spreman je odreći se
prethodnoga diskursa - pjesničkoga pisma kojega je sam
inaugurirao, poznatoga pod nazivom "izravno u stroj", što je naslov
zbirke pjesama Stijepe Mijovića Kočana, objavljene 1981.
Autor se na neki način ispričava zbog rabljenja stroge osmeračke
forme, ali pažljivi će čitatelj i tu prepoznati pjesnikov
kontinuitet i njegovu potrebu za slobodom u stvaralaštvu, kao i u
načinu življenja.
Po Fišeru, ta je pjesnikova potreba za stvaralačkom slobodom
vidljiva i u naslovu njegove pjesničke zbirke.
S tim u vezi, autor pak napominje da, bez obzira na naslov zbirke, u
njoj nema "nikakvih svinjarija" nego je to pravi neoromantičarski
naslov za zbirku koja je pjesnički "hommage" njegovoj obitelji.
Zbirku pjesama objavio je zagrebački nakladnik "Stajer graf", a
odabrane sonete na promociji čitala je dramska umjetnica Lukrecija
Brešković.
(Hina) ip mc