US 8. V. NYT TERORIZAM

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 8. V. 2000. Pravo poprište terorizma "Globalni terorizam ima novo lice: njegovi su izvršitelji rjeđe dobro organizirane skupine koje financira država, a sve su češće dio 'raširenih i labavo ustrojenih mreža terora'. Tako je prošloga tjedna rekla ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright povodom objavljivanja izvješća o globalnom terorizmu", piše Ali Abunimah, potpredsjednik Mreže arapsko-američke akcije. "Izvješće je iznijelo i dva druga važna zaključka: da se dogodio prijelaz s politički motiviranoga terorizma na terorizam koji pokreću vjera i ideologija, i da glavne terorističke prijetnje Sjedinjenim Državama dolaze s Bliskog istoka i iz južne Azije. Sve se to možda čini poznatim, no bolji pogled u vladine podatke otkriva da se stvarnost s time sukobljava. A politika izgrađena na pogrješnim zaključcima može donijeti više štete nego koristi. Suprotno raširenom mišljenju, većina terorističkih napada na američke mete ne dolazi s Bliskog istoka ili iz južne Azije. Od 169 specifično antiameričkih napada na strano tlo 1999., 96 ih se dogodilo u Južnoj Americi, 30 u zapadnoj Europi (mnoge su počinile skupine koje su se protivile ratu na Kosovu), devet u zemljama bivšega Sovjetskog Saveza i 16 u Africi. Samo 11 ih se dogodilo na Bliskom istoku, i samo 6 u Aziji. Omjeri su bili slični, barem nakon 1996. Dobar dio terorizma u Južnoj Americi, a to obuhvaća bombardiranja i otmice, provode ljevičarski pobunjenici i desničarske paravojne skupine u Kolumbiji i Peruu. Američki državljani i trgovački interesi napadaju se djelomično zbog otkupnine, kako bi se pomoglo financirati pobune, a djelomično da se potkopaju njihova gospodarstva. No onim skupinama koje provode najveći dio napada na Amerikance i njihovu imovinu u inozemstvu pridaje se manje pozornosti nego skupinama koje su arapski ili muslimanski orijentirane. Na Bliskom istoku i u južnoj Aziji, teroristički napadi na Amerikance obično imaju korijen u dojmu da su Sjedinjene Države stale uz jednu stranu u mjesnim političkim sukobima, poput onog između turske vlade i Kurda ili između Izraela i Palestinaca. Veći dio terorizma u južnoj Aziji povezan je sa sukobima u Kašmiru i Šri Lanki. Sjedinjene Države i dalje navode neke zemlje u tim regijama - Iran, Irak, Libiju i Siriju - kao 'državne sponzore' terorizma, no priznaju da su one općenito daleko manje aktivne danas nego što su bile u prošlosti. Ne smijemo se prepuštati samozadovoljstvu u pitanju terorizma i trebali bismo nastaviti s pokušajem prepoznavanja opasnih skupina. No također moramo biti svjesni pretjerane reakcije na fenomen koji godišnje odnosi manje američkih života nego posljedice nasilja u kojem se koriste pištolji u jednom jedinom danu. Arapski Amerikanci i Muslimani koji žive u Sjedinjenim Državama prečesto su izloženi naletu vladinih sumnji i medijskih stereotipa. Nakon što su mnogi iz medija požurili okriviti terorističke skupine s Bliskog istoka za bombardiranje u Oklahoma Cityju 1995. - pogrješno, kao što su kasnije saznali - nekoliko je arapsko-američkih skupina izvijestilo o porastu slučajeva uznemiravanja i zločina iz nesnošljivosti. Prošlog je prosinca bilo vijesti o povećanom i katkad uvredljivom pregledavanju arapsko-američkih putnika nakon što je ministarstvo vanjskih poslova povezalo prijetnju terorizmom oko Nove godine s muslimanskim svetim mjesecom Ramazanom, a da to nikako nije objasnilo. Arapi i Muslimani su, gotovo jedini među doseljeničkim skupinama, također podvrgnuti uporabi tajnih dokaza u postupku deportacije - što je, u suprotnosti s američkom tradicijom otvorenog pravosuđa, zakonito od 1996. Najokrutniji paradoks je taj što su mnogi ljudi osumnjičeni za veze s terorizmom zapravo došli u Ameriku da bi izbjegli sukobe i nepravde u svojoj domovini i da bi mogli biti važni saveznici u najdjelotvornijoj dugoročnoj antiterorističkoj strategiji od svih: poboljšanju odnosa s njihovim domovinama i postizanju pravednih rješenja tamošnjih sukoba. Najgora stvar koju bi Sjedinjene Države mogle učiniti na domaćoj bojišnici jest da njih, i američku javnost, natjeraju da te ljude vide kao strance koji donose opasnost u ovu zemlju, umjesto kao buduće građane koji ju jačaju."