US 25. IV. WP ČEČENI

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 25. IV. 2000. Ruska besplatna ulaznica "Što se zapravo dogodilo u Čečeniji? Iz izbjegličkih priča i od hrabrih novinara saznajemo da je ruski rat protiv 'terorista' tisuće civila stajao života da je uključivao mučenje mladih Čečena, mračne logore za 'filtraciju', razaranje glavnoga grada Groznog i progon više od četvrt milijuna ljudi iz njihovih domova. Te još nepotpune informacije upozoravaju na kampanju koja sablasno podsjeća na Staljinovo kažnjavanje čečenskog naroda prije više od pola stoljeća. Na žalost, mnoge pojedinosti te epizode mutne su; bude li po volji novoga ruskog predsjednika Vladimira Putina, tako će biti i dalje. Izvješća o ratnim zločinima predstavljaju 'dezinformacije', kaže njegova vlada; osim toga, što god se dogodi unutarnje je pitanje Rusije. U javnosti, Sjedinjene Države i europske saveznice izražavaju šok i razočaranje zbog ruskih zločina u Čečeniji. No oni istodobno pojašnjavaju da druge poslove s Rusijom drže žurnijima - nadzor oružja, Balkan, gospodarsku reformu. Predsjednik Clinton, kojeg su - s pravom - vrijeđali srpski ratni zločini na Kosovu, pokazao je daleko manje zgroženosti zbog ruskih ubijanja u Čečeniji, pišući čak o ruskom 'oslobađanju' Groznog. I daleko od toga da inzistira na gonjenju krivaca za čečensku katastrofu (zahtjev za kaznenom odgovornošću koji bi mogao voditi do vrata Putinova ureda). Sjedinjene Države i Europa odlučile su čak i ne tražiti međunarodnu istragu UN-ova Povjerenstva za ljudska prava, koje se sada sastaje u Ženevi. Umjesto toga, Europska je unija predložila nacrt rezolucije koji poziva Rusiju da osnuje vlastito tobožnje neovisno nacionalno povjerenstvo za istragu i da dopusti stranim promatračima slobodan pristup razorenoj pokrajini, što Rusija dosad nije dopuštala. A čak je i u tom prijedlogu, Europska unija ponudila ugovaranje drukčije izjave, prihvatljive Rusiji - koja bi nužno bila još slabija. Bez obzira na ishod u Ženevi, mlada ruska demokracija će tako biti manje odgovorna za svoje poteze od indonežanske, jednako mlade demokracije čije su nove vlasti na međunarodni poticaj počele razmjerno uvjerljivu istragu nedavnih ubojstava indonežanske vojske u Istočnom Timoru. Možda to ne bi smjelo iznenađivati. Indonezija je, poput Srbije, država bez nuklearnog oružja i s daleko manje utjecaja u UN-u nego Rusija. Ipak, veleposlanica Nancy Rubin, američka izaslanica pri povjerenstvu za ljudska prava, bila je u pravu kad je rekla: 'Ovaj sastanak ne bi smio biti zaključen bez akcije pune značenja'. Ako Clinton i druge vođe ne počnu vršiti snažniji pritisak za provedbu takve akcije, oni će izdati ne samo Čečene već i iscrpljene aktiviste za ljudska prava u Rusiji - i načela koja Clinton obećava braniti kad su zemlje prijestupnice manje moćne", zaključuje uvodničar lista.