IT-4.V.-LA REPUBBLICA-KRIZA EURA I UNIJA

ITALIJA LA REPUBBLICA 4. V. 2000. Lov na krivce "Nije teško predvidjeti da će se euro, nakon strmoglavog pada ovoga tjedna, od sljedećega utorka oporavljati, odnosno, kad se japanska tržišta ponovno otvore nakon što su bila zatvorena tjedan dana zbog različitih nacionalnih blagdana, te će japanska banka ponovno početi intervenirati. No ni japansko kupovanje eura neće moći mnogo učiniti da ponovno podigne tečaj europske valute. (...) Treba tek vidjeti kakav će biti učinak sve slabijeg eura na homogenost europske monetarne unije. Sjećate li se kada je snažna marka (pojačana zbog njemačke potrebe da financira ponovno ujedinjenje...) uspjela u kratkom roku, između proljeća i jeseni 1992., uništiti europski monetarni sustav, izguravši izvan njega Italiju i Veliku Britaniju? I prije toga, uvijek je snažna marka, odnosno slab dolar, narušavala zbijenost europske fronte. (...) Dakle, dosad je visoki dolar bio vezivo za Europu, a nizak dolar čimbenik dezintegracije. (...) Unatrag nekoliko tjedana, kako bilo, u europskim komentarima glede stanja tečaja primjećuje se zamjenjivanje, nazovimo ih tako, klasnih varijabla nacionalističkim varijablama. 'Frankfurter Allgemeine Zeitung' u komentaru od 3. svibnja, slabost eura pripisuje nefleksibilnosti europskih gospodarstava, no u njemu proviruje i talijanska politička kriza kao druga važna varijabla za objašnjenje. No, talijanska kriza ima tek nekoliko tjedana, a slabost eura stara je godinu i više dana. Ugledni frankfurtski list nije ni u snu pomišljao u vrijeme sloma 'sustava Kohl' zbog otkrića korupcije u CDU-u, slabost eura pripisati tom razlogu. Pa ipak je tih mjeseci pad eura postajao brži. Komentar u FAZ-u je važan znak nove nesnošljivosti prema Europi koja se pojavljuje u Njemačkoj, sada kada se čini da se njemačko gospodarstvo oporavlja, a skandali uzmiču pred imenovanjem Angele Merkel na čelo CDU-a. Ne želimo pratiti ponovno kamenovanja Italije koje je pokrenuto u vrijeme svađe između Thea Waigela i Edmunda Stoibera, kada je Italija bila europski bolesnik, a Njemačka to još nije postala. U odnosu na to razdoblje, koje nam ostaje u neugodnu sjećanju, pojavila se nova činjenica; pobjeda Haidera i njegovih sljedbenika u Austriji. Ugledni komentator iz Frankfurta tu vidi utjecaj na ponašanje Bossijeve Lege, na novu talijansku nesnošljivost spram Europe. Otvoreno rečeno, razmatranja frankfurtskog lista doimaju se kao ponašanje nekoga tko se boji mraka pa zvižduće kako bi se ohrabrio. Što je prava briga njemačkih gospodarskih i političkih krugova pokazuje se u otvorenom odricanju od politike širenja Europske unije na istok, do čega je došlo prije nekoliko dana upravo iz tih krugova. A upravo su oni uvjerili Kohla, a potom Schroedera u nužnost takve politike. Potom su napravili nešto ispitivanja javnog mišljenja njemačkog naroda i otrili da srce građana ne kuca za istok. Ne bi željeli, dakle, da se snaga dolara, koja je do sada uvijek pomogala europskoj integraciji, ovoga puta iskoristi za jedan manevar skretanja pozornosti, s ciljem učvršćivanja njemačkog na račun europskog jedinstva. Moraju biti stare i strašne sablasti te koje uznemiruju san upravljača u Berlinu i Frankfurtu, kada se pomišlja na posezanje za tako krajnjim sredstvima kako bi ih se otjeralo", piše Marcello De Cecco.