NJ 20.IV.-SZ-ŠTEDNJA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 20. IV. 2000. Zajednička europska kuća "Hans Eichel odabrao je opasnu temu da bi obilježio obljetnicu svojega imenovanja za resorskoga šefa. Budući da štedljivi ministar rado ispituje svoje granice i snagu otpora drugih ministara stavlja na kušnju, usudio se uhvatiti vruć kesten: predložio je da se novac ipak uštedi time da se zatvore veleposlanstva Savezne Republike ili, još bolje, da se spoje predstavništva partnera EU-a. Ministar vanjskih poslova Joschka Fischer nije bio osobito oduševljen prijedlogom i Eichela je neizravno oprao. Iz Fischerova je ministarstva rečeno da postoji 'jedina mjerodavnost' ministarstva vanjskih poslova. Neizravno je u šturim odgovorima dao do znanja da zeleni koalicijski partner zabranjuje tobože hrabra posezanja i da ministar vanjskih poslova ne vidi nikakvu potrebu da dopusti da mu nestručni povjerenik štednje diktira teške odluke vanjske politike. Zapravo Eichelova zamisao nije uopće tako čudna. Vjerojatno je ministar financija usput bio ponesen jednim ozbiljnim političkim projektom koji bi potvrdio njegov glas strogog čuvara blagajne. Naime, u ministarstvu vanjskih poslova već odavno se razmišlja o promjenama u organizaciji inozemnih predstavništava. Veleposlanici, ponajprije u važnim zemljama, partnerima Njemačke, tvrde da se njihov rad sve manje iskorištava i da političko vodstvo radije održava izravne kontakte i zaobilazi aparat veleposlanstva. Osim toga, inozemna predstavništva često udvostručuju poslove koji su već obavljeni u središnjici. Dvostruko knjigovodstvo u vanjskoj službi dobiva novo značenje. Ministarstvo vanjskih poslova u međuvremenu je zadužilo bivšeg inspektora UN-a Karla-Theodora Paschkea da ispita strukturu njemačkih predstavništava u EU i njihovu sposobnost. Političke zadaće koje su već ujedinjene u Bruxellesu, više se ne moraju tako intenzivno obavljati u glavnim gradovima EU-a. I na posljetku, Berlin već dosta dugo nastoji ostvariti intenzivnu suradnju s, primjerice, Francuskom, u udaljenim i manje važnim predstavništvima. Po uzoru na skandinavsko veleposlanstvo u Berlinu, predstavništva bi se mogla spojiti, nekretnine i infrastruktura zajednički koristiti, a i politički manje važne zadaće, poput konzularne službe, mogle bi se zajednički obavljati. Odgovarajući model već postoji na Cape Verdeu. U Almatyju i u Quitu nekretnine se zajednički koriste, u Dar Es Salamu provode se takozvani zajednički projekti, a isto se planira u nigerijskom pokusnom glavnom gradu Abuji. Pa ipak, sva spremnost za spajanje uvijek nestaje kad dotiče pitanja nacionalne suverenosti. U Francuskoj su još prije deset godina postala glasna ustavnopravna oklijevanja. U međuvremenu je politika otišla dalje i odricanje od stanovitih dijelova vanjskopolitičke suverenosti postalo je barem zamislivo. Budući da suradnja u veleposlanstvima odražava stanje europske integracije i da će pitanja nacionalne suverenosti idućih mjeseci doći u središte njemačke vanjske politike, Hans Eichel se brzo odlučio na povlačenje i priznao svoju nemjerodavnost" - piše Stefan Kornelius.