IT-3.V.-AVVENIRE-GODIŠNJICA EURA

ITALIJA AVVENIRE 3. V. 2000. Euro, rođendan za čelične živce "Prije dvije godine, u Bruxellesu je potpisan sporazum o pokretanju eura. To je bio povijesni događaj, od doba Karla Velikoga Kontinent je slijedio san o jedinstvenoj valuti. (...) Najraširenije mišljenje naglašava izvanrednu snagu američkoga gospodarstva, koja dolazi iz dinamizma i fleksibilnosti njezina modela. Koji je toliko ultraliberalan da se ne ustručava optužiti monopol Microsofta. Dok se u Europi ta pravila niti prihvaćaju, niti su prihvatljiva. Potom su tu pritisci špekulacija, koje Središnja europska banka nije predvidjela, i kojima je teško upravljati. Optuživati 'frankfurtsko čudovište', da uporabimo nobelovca Franca Modiglianija, postalo je gotovo kao lov žrtvenog jarca. No da je djelotvornost tamo slaba, nije sporno. Dovoljno se sjetiti da su mislili podupirati euro povećajući kamatne stope: i postigli suprotan rezultat. (...) Druga je točka politička nestabilnost koja se naglasila Mitterandovom smrću i, ljudski dramatičnim, odlaskom sa scene Helmuta Kohla, što navodi na žaljenje zbog izočnosti čelnika koji bi bio na visini izazova, koji je povijesni. Znači, od optimizma (možda pretjeranog) do pesimizma (isto tako pretjeranog)? Sjećam se riječi našeg guvernera, Antonija Fazia, u svibnju 1998.: 'Imat ćemo dugo čistilište'. Tako i jest. Problem je za Europu eura čuvanje živaca. Budući da se monetarne reforme ne provode od danas do sutra. Ipak je shvatljiva zabrinutost i zdvojnost Njemačke glede prihvaćanja ulaska Grčke; i gotovo grčevito čekanje referenduma u Danskoj, u rujnu. Iz straha da bi odgovor 'ne' mogao proizvesti domino reakcije. Pa i u Francuskoj, gdje se povećaju šovinističke pritužbe oporbe koja, pozivajući se na De Gaullea, namjerava sve ponovno staviti u raspravu. Utješno je, između ostaloga, mišljenje najuglednijih analitičara: nepovratnost eura. Pod uvjetom, dodaju, ako se izmjene neka pisana pravila tehnobirokrata u Maastrichtu. Konkretno, manja opsesija uravnoteživanjem državnih proračuna i više pozornosti problemima ljudi. Od razvoja, zaposlenosti, do solidarnosti na Kontinentu. Je li to moguće? Sigurno. Ako sklonost općem dobru nadvlada nad partikularizmima. Izbjegavajući ponavljanje grešaka Karla Velikog. Nije da se povijest mehanički ponavlja, no određene psihološke greške nečemu bi trebale poučiti (euro je, primjerice, od javnog mišljenja sve više prepoznat kao porezni pritisak). Neka to znaju, prvenstveno, patuljci iz Frankfurta, no i naši upravljači: pristanak naroda, napokon, određuje uspjeh ili neuspjeh neke valute", piše Giancarlo Galli.