NJ 2.V.SZ: EU PROŠIRITI BEZ TROŠKOVA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 2. V. 2000. Kapitalistički kartel "Michaele Schreyer, njemačka povjerenica EU, zadužena za proračun, suočava se s teškim odlukama. Ovog tjedna u Bruxellesu počinju savjetovanja o proračunu EU za 2001. Političarka EU želi izboriti promjenu takozvanog financijskog plana. Cilj je pronalaženje više novca za pomoć Balkanu. Financijska sredstva u visini 300 milijuna eura trebala bi biti prebačena iz proračuna za poljoprivredu. Ta namjera nailazi na otpor. Francuska, koja u srpnju ove godine preuzima predsjedateljsku dužnost u EU, posebno se ističe stajalištem da je subvencija za poljoprivrednike svetinja. Doduše, prenamjena sredstava neće biti dovoljna za rješavanje proračunskih problema. Unatoč brojnim apelima izdaci EU i dalje su u porastu: plan proračuna za 2001. predviđa izdatke veće od 91 milijarde eura (178 milijarda maraka). Doduše, time još nije prekoračen kritični prag od 1,27 posto društvenog brutto proizvoda članica, koji je EU postavio kao gornju granicu, ali nazire se da EU neće moći ostvariti ciljeve, utvrđene 'Agendom 2000'. Zato bi se europski porezni obveznici mogli suočiti s dodatnim opterećenjima. Temeljni je problem što se EU nakon odluka prošlogodišnjeg berlinskog summita o 'Agendi 2000' dragovoljno prepustila samoobmani. Uz čuvanje vlastite imovine, europska zajednica želi se proširiti po mogućnosti bez ikakvih troškova. Strategija EU kobno nalikuje njemačkoj politici nakon ponovnog ujedinjenja. I u njemačkom su slučaju političari obećavali građanima lijepe stvari - povećanje poreza i raspodjela troškova bili su tabu. Deset godina kasnije prestanak pomoći novim saveznim njemačkim zemljama još se ne nazire. Na političkoj razini, cilj proračunskih savjetovanja EU jest vjerodostojnost europske zajednice, koja je opravdano proglasila proširenje svojom glavnom zadaćom. Naime, tek kada se istočnoeuropskim zemljama otvori perspektiva pristupa, u Europi će biti moguće osigurati stabilnost i mir. No, ostvarenje tog cilja pretpostavlja spremnost na dijeljenje. Nažalost, EU tvrdoglavo zatvara oči pred tom spoznajom. Povjerenstvo i Vijeće ministara ignoriraju gospodarske probleme istočne Europe koja se mora boriti s nasljeđenim problemima socijalističke planske privrede. U trenutku pristupanja EU, Grčka, Portugal i Španjolska dosegle su najmanje 60 posto gospodarske snage te europske zajednice dok društveni brutto proizvod po stanovniku u istočnoeurpskim kandidatima iznosi u prosjeku samo 40 posto razine EU. Od planiranih zajedničkih izdataka - 686 milijardi eura do 2006. g. - samo 80 milijarda otpada na pomoć kandidatima za pristup. Dok se 15 članica EU i dalje poslužuje u proračunu za poljoprivredu i izvlači profit iz financijskih sredstava namijenjenih strukturnoj reformi u gospodarski slabim regijama, istočnoeuropske zemlje moraju se zadovoljiti mrvicama. Povjerenstvo EU funkcionira kao knjigovođa koji odano obavlja svoju dužnost ali ne misli na dulje staze. Nema sumnje da zadnju riječ pri usvajanju proračuna imaju članice i Europska skupština. No, gdje su njihove nove zamisli i planirane reforme? Povjerenica EU Schreyer predložila je početkom svog mandata porez EU koji bi zamijenio dosadašnji netransparentni sustav prihoda. No, nakon prosvjeda članica, Schreyer se počela povlačiti. Danas se iscrpljuje u političkom mini-ratu koji vodi protiv Vijeća ministara za financiranje pomoći Kosovu. Financijsku politiku EU treba temeljito reformirati. Oko 90 posto izdvajanja potječe iz subvencija čiji je gospodarski smisao dvojben. Izdvajanja za poljoprivredu, koja čine oko polovice proračuna EU, trebala bi u većoj mjeri biti prebačena na članice. Dosadašnji sustav središnje raspodjele subvencija u Bruxellesu pogoduje prijevarama i promiče skupu birokraciju. Primjerice, jedan od reformskih zahvata moglo bi biti preoblikovanje subvencija u jeftinije kredite. Drugi korak bila bi instalacija europskog sustava za raspodjelu sredstava po uzoru na njemački. Članice bi trebale dobivati od Bruxellesa određenu svotu novca za smanjivanje razlika između siromašnih i bogatih regija. Po tom bi modelu za raspodjelu sredstava bile odgovorne nacionalne vlade. Povjerenstvo, dosad vrhovno tijelo za izradu planova i kontrolu, trebalo bi se povući. Ionako je preopterećeno predstojećim zadaćama i trebalo bi se ubuduće ograničiti na ključna područja poput zajedničkog tržišta, politike tržišnog natjecanja, vanjske trgovine i zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Nema dvojbe da takve reformske planove nije moguće provesti od danas do sutra. Politički otpor javlja se na mnogim stranama - pa i u Povjerenstvu koje strahuje za svoju vlast i utjecaj. No, kao političarka Zelenih, povjerenica Schreyer trebala bi pokazati više hrabrosti kako okoštali odnosi u Bruxellesu ne bi opstali u nedogled", smatra Andreas Oldag.