NJ 19. IV. FR: EU TRAŽI NOVCE ZA ST. PAKT

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 19. IV. 2000. Čarobne milijarde "Nema sumnje da je lako biti general poslije bitke. No, državnici Europske unije ipak su mogli bar nešto naslutiti u onih sudbinskih 48 sati u Berlinu, ožujka 1999. Primjerice, mogli su naslutiti da netom prihvaćena Agenda 2000, srednjoročni proračun europske zajednice, nije baš u cijelosti postavljena na čvrst temelj. EU nije trebao biti toliko zabrinut zbog skupoće rata protiv Srbije, koji je započet dan ranije radi oslobođenja Kosova, budući da je prateće troškove preuzeo NATO. No, Europljani su mogli znati da će morati posegnuti za novčanikom kada dođe na red materijalna, politička i socijalna obnova zapadnog Balkana. Oni to pak nisu htjeli znati budući da bi ponovno razmatranje Agende 2000, utvrđene tek nakon iscrpljujućih pregovora, moglo dovesti u pitanje čitavu kompliciranu građevinu kompromisa. Zato je EU radije krenuo u poslijeratno razdoblje s predratnim proračunom. To nije moglo dugo funkcionirati, ali europske prijestolnice uzdale su se u improvizacije. Kad se ukaže potreba za novcem, već ćemo ga negdje nabaviti. Takav zapravo balkanski pristup problemu dokončao je upravo Romano Prodi, koji je - također u Berlinu - uzdignut u fotelju šefa bruxelleskog povjerenstva EU kako bi dovrši tadašnju krizu. Već u jesen Prodi je na sastanku na vrhu OESS-a u Istanbulu najavio da će Europska unija u razdoblju od 2000. do 2006. sudjelovati u obnovi ratom zahvaćenih zemalja sa 5,5 milijarda eura - dakle 11 milijarda maraka. Ta je izjava izazvala jezu kod nekih ministara financija članica EU. Naime, spomenuta svota nije mogla biti pokrivena iz donesenog proračuna EU. Stoga nije bilo nimalo čudno što je odjek iz europskih prijestolnica pretežno zvučao poput škripanja zubima. Kada su pak Prodi, povjerenik EU za vanjsku politiku Chris Patten i visoki predstavnik za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Javier Solana na sastanku na vrhu EU, održanom u ožujku ove godine - točno godinu dana nakon berlinskoga summita - u Lisabonu, zatražili potvrdu svoga plana, vrijednog nekoliko milijarda eura, suočili su se s grubim odbijanjem. 'Predstavnici Goetheova i Voltaireova jezika' pokazali su izrazitu škrtost, izjavio je jetko luksemburški premijer Jean-Calude Juncker. Dakle, riječ je o Parizu i Berlinu. Doduše, škrtost nisu očitovale samo te dvije zemlje, ali francuski predsjednik Jacques Chirac održao je vatreni govor koji je kancelar Gerhard Schroeder popratio kimanjem glavom te više nije bilo potrebno da itko drugi uđe u ring. Pritom valja napomenuti da se ni Francuska ni Njemačka ne protive velikodušnoj pomoći balkanskim zemljama. No, mišljenja se razilaze oko pitanja prikupljanja novca. Očito je Povjerenstvo EU podcijenilo odlučnost zemalja da doslovce ustraju na odlukama o proračunu - i to ne samo kada je riječ o ukupnom proračunu (od 89,5 milijardi eura u 2000. do 103,5 milijardi eura u 2006. g.) već i u pogledu pojedinačnih proračuna. Bez obzira na takvu situaciju, povjerenica EU za proračunska pitanja Michaele Schreyer i Patten razvili su svrsishodan plan preustrojavanja proračunskih sredstava. Kako bi podigao u proračunu već izdvojena sredstva za zapadni Balkan s 1,8 milijarda (u razdoblju od 2000. do 2006. g.) na 5,5 milijardi eura, Patten namjerava prenamjenom izvući 1,6 milijarda iz svog resora, što nije problematično ni iz pravne ni iz perspektive prakse. No, čak i u tom slučaju nedostaju još 1,8 do dvije milijarde eura. Njih pak Schreyer i Patten žele izvući iz proračuna za poljoprivredu - iz fleksibilnih financijskih rezervi koje se gotovo nikada ne koriste. 300 milijuna od prosječno 42 milijarde godišnje - ta svota ne izgleda kao velika žrtva na strani seljaka. No, spomenuti plan ipak je izuzetno eksplozivan. Naime, s jedne strane, Francuska ljubomorno bdije nad blagajnom iz koje se podmiruju seljaci. S druge pak strane, Njemačka također goji određene dvojbe - ne toliko zbog seljaka koliko zato što bi preustrojavanje sredstava iz proračuna za poljoprivredu u proračun za vanjsku politiku podrazumijevao promjenu proračunskih odluka iz Berlina te bi zahtijevao i novu odluku summita i potonje razmatranje u skupštinama. Drugim riječima, uslijedilo bi ponovno otvaranje pregovora o proračunu a u tom bi se slučaju na stolu mogle naći i sasvim druge stvari te bi proračunska disciplina bila narušena. Prije no što itko pokaže spremnost za otvaranje te Pandorine kutije, financijski stručnjaci žele znati jesu li čarobnih 5,5 milijarda uopće ozbiljna brojka. Ralf Walter, glasnogovornik socijalista u Europskoj skupštini, zadužen za proračunska pitanja, pita 'na čemu se temelje te brojke'. U isti rog pušu i stručnjaci njemačkog predstavništva pri EU, zaduženi za proračun. Treba 'ipak istražiti potrebe' prije no što izračunate potreban novac, ističu oni. Schreyer i Patten pokušavaju sada ukazati članicama da je upravo to i učinjeno. Schreyer, koja u svibnju mora izložiti nacrt proračuna za 2001. g., upravo obilazi metropole, a Patten je proteklih dana iskoristio nastup pred Europskom skupštinom kako bi uvjerio zastupnike da 'brojka nije jednostavno izvučena niotkud' već da predstavlja - čime Patten kritizira populističke govornike u prijestolnicama - 'poštenu procjenu onoga što naše riječi uistinu znače'. Doduše, Pattenova računica krije u sebi i jednu kvaku - Srbiju. Vlade zemalja-članica možda će još i prihvatiti njegove navode za Kosovo (1,18 milijardi eura), Albaniju (305 milijuna eura), Bosnu i Hercegovinu (490 milijuna eura), Hrvatsku (314 milijuna eura), Crnu Goru (105 milijuna eura), Makedoniju (260 milijuna eura) i Pakta za stabilnost Balkana (568 milijuna eura) - zato što je s tim zemljama već uspostavljena snažna suradnja. No, procijenjenih 2,3 milijarde eura za Srbiju nisu postavljeni na pretjerano čvrstom temelju. Naime, suradnje s Beogradom - te dakle ni pomoći - neće biti sve dok je na vlasti Slobodan Milošević te dok je demokracija nepoznat pojam. Dakle, Patten je 2,3 milijarde silom prilika utemeljio s jedne strane na srpskoj stručnoj procjeni posljedica rata (4,06 milijardi američkih dolara) i s druge na 'maksimalističkoj procjeni' 'iskustava s Kosova'. To vjerojatno neće biti dovoljno ministrima financija, ali odluka o tom pitanju bit će na kraju određena drugim kriterijima. Naime, pomnija analiza upozorava da 2,3 milijarde zapravo treba funkcionirati kao ohrabrenje za demokratsku oporbu koja bi u Srbiji trebala napokon obaviti svoj posao do kraja. Riječ je o poruci 'koja mora biti politička', ocjenjuje zastupnik Walter. On i njegovi kolege krenut će sada u potragu za 'slobodnim prostorom' u proračunu kako bi ipak ispunili nekadašnja Prodijeva obećanja. Pritom tabu neće biti ni povećanje proračuna pojedinog resora ni povećanje čitavog proračuna - pokaže li se odgovarajuća potreba (...)", prenosi na kraju članka Martin Winter.