NJ 2. V. TAZ:MIROVINE I NEZAPOSLENOST

da NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 2. V. 2000. Optimizam je zabavan "Politika je pitanje vjere, znakova i čuda. Primjerice, o temi nezaposlenosti. Proteklih deset godina sociolozi su neprekidno prizivali 'nestanak rada usmjerenog na zaradu'. Najnovija je pak teza da problema više neće biti. Za deset godina bit će moguće postići potpunu zaposlenost, izjavljuje čak i jedna od potpredsjednica njemačkog općeg sindikata (Deutscher Gesellschaftsbund - op. prev.). U prvosvibanjskom govoru kancelar Schroeder najavljuje smanjenje broja nezaposlenih ispod 3,5 milijuna. Prošlog su pak tjedna gospodarski stručnjaci dostavili listu Bild 'najljepšu vijest u dugom periodu': do kraja g. 2002. broj nezaposlenih trebao bi iznositi još samo 2,8 milijuna. Jesu li mračne prognoze iz proteklih godina bile pogrešne? Je li se gospodarsko stanje iznenada promijenilo? Ili je sve to laž? Ni jedno ni drugo. Štoviše, optimizam pokazuje da određeni problem može u javnoj raspravi biti drugačije definiran i na kraju potisnut u pozadinu. To više što se radi o problemu na kojem ni vlada ni oporba ne žele više opeći prste bez ikakva uspjeha. Osim toga, medijsko društvo čezne za novostima a toj težnji za novim bolje pristaje klicanje zbog mogućeg smanjenja broja nezaposlenih za 400 tisuća nego monotono upozoravanje na milijune koji i dalje nemaju zaposlenje - ili čak pritužbe na i dalje očajno stanje u nekim istočnim regijama. Politika živi od nada i straha od budućnosti, od kretanja a ne od stajanja na mjestu. Stvari se ipak kreću: euro je slab te izvoz cvjeta, uistinu smanjujući broj nezaposlenih. Osim toga, sve veći broj zaposlenih doseže dob za odlazak u mirovinu, a manje mladih ljudi doseže dob za preuzimanje njihovih poslova. Pitanje mirovina potiskuje masovnu nezaposlenost s pozicije najznačajnijeg socijalpolitičkog problema. Mračna prognoza 90-ih godina - o postupnom nestajanju rada usmjerenog na zaradu - nije se obistinila. Socijalna politika mora se pak pozabaviti novim pitanjima. Koje će regije trajno biti skinute s programa pomoći? Kako uključiti starije građane na tržište rada? Koliko bijedno plaćen i ponižavajući određeni posao može uopće biti? Uz ta će se pitanja društvo tiho i polako priviknuti na srednju stopu nezaposlenosti. Preostaje pitanje - je li to optimizam ili otupljenje?", ističe Barbara Dribbusch na kraju komentara.