IT-25.4.STAMPA-TAL.VLADA-GOSPODARSTVO

ITALIJA LA STAMPA 25. IV. 2000. Dvojba između politike i položaja "Konačno ostvareni oporavak proizvodnje, no očito manji nego u drugim europskim zemljama, u pozadini prati pokušaj Giuliana Amata da stvori novu vladu. Italija ostvaruje jako spor napredak glede problema juga i zapošljavanja, i nastavlja gubiti teren u odnosu na druge napredne zemlje. Radi toga je talijanska gospodarska politika podvrgnuta dvjema međusobno proturječnim traženjima. Morate smanjiti poreze kako bi dodatno potaknuli gospodarstvo, savjetovao je, prije ne više od dva tjedna, Međunarodni monetarni fond; nemojte to ni pokušati, odgovorilo je Europsko povjerenstvo, prije nego poreze, morate smanjiti golemi javni dug, kao što predviđa 'sporazum o stabilnosti'. Među mnogim teškoćama na Amatovu stolu nalazi se dakle i pokušaj nalaženja nekog oblika prihvatljivog kompromisa između dva zahtjeva. Smanjenje poreza moglo bi dovesti do biračkih glasova za godinu dana, smanjenje duga do većeg slaganja s europskim partnerima i većeg međunarodnog poštovanja. Neki jednostavan kompromis, koji bi trebao biti briljantan, ograničio bi se, međutim, samo na odgađanje temeljnih odluka za razdoblje nakon izbora 2001.; sadašnja većina tako bi samo potrošila novu prigodu za suočavanje s pravim čvorovima talijanske gospodarske politike, te bi izgubila još jednu godinu (a možda i vlast na jedno mnogo duže razdoblje). Prvi je jedan stari čvor, onaj mirovina. (...) Drugi je međutim novi čvor, onaj useljavanja. Pomanjkanje imigracijske politike snažno je pridonijelo teškom izbornom porazu većine, no ta se politike zasigurno ne svodi na procedure ulaska useljenika u zemlju i protjerivanje ilegalnih useljenika; potrebno je u stvarnosti reformirati tržište rada, na način da se omogući reguliranje zapošljavanja stranih radnika, koji su već danas, a još više sutra, nužni za talijansko gospodarstvo. (...) U ovim trenucima Amatove se teškoće predstavljaju kao problem podjele položaja i ravnoteža između snaga većine. Radi se o prilično pojednostavljenom tumačenju: njegova je dvojba, zapravo, pitanje ravnoteža između politika i društva. Bio bi grijeh ako bi Amato morao riješiti probleme položaja pod cijenu zapostavljanja problema politika; njegova bi vlada, koliko god bila valjana u drugim oblicima, riskirala da bude gubitak vremena za zemlju koja ga je već i previše izgubila", piše Mario Deaglio.