US 24. IV. WT DOSELJENICI

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 24. IV. 2000. Europska doseljenička dilema raste "Europljani će uskoro morati izabrati između popularnih programa socijalne skrbi i želje da sačuvaju kulturni integritet svojih društava", piše Tom Carter. "Huškačka protudoseljenička retorika Austrijanca Jorga Haidera, Dankinje Pije Kjaersgaard i Francuza Jean Marie Le Pena naišla je na odjek kod glasača, koji negoduju protiv priljeva stranaca - posljedice slobodnog kretanja među zemljama Europske unije. No ekonomisti, demografi i statističari ističu da Europi treba veći broj stranaca. 'Prljava tajna doseljeništva jest jednostavno da je rad tih ljudi nuždan - danas još nužniji - u osiguranju visokog životnog standarda na koji su Europljani navikli', kaže Demetrios Papademetriou, stručnjak za doseljavanje u Zakladi za međunarodni mir Carnegie. Ono s čim se Europa danas suočava gubitak je mita o kulturnoj, rasnoj i društvenoj čistoći, ili gubitak gospodarskih prednosti, kažu demografi. Strah od kulturnoga propadanja je stvaran. Jedan od pet Švicaraca rođen je u drugoj zemlji. Jedan od trojice ljudi koji žive u Luksemburgu rođen je u nekoj drugoj zemlji, a gotovo 10% stanovništva Njemačke rođeno je u inozemstvu. Susan Martin, direktorica Instituta za proučavanje doseljavanja sveučilišta Georgetown i koautorica knjige 'Doseljavanje u novom tisućljeću' smatra da je strah od gubitka kulturnih kriterija nepatvoren. 'Nemoguće je biti neutralan. Brige 'mrzitelja' su osnovane', rekla je Martin, dodajući da sposobno političko vodstvo ne bi to pitanje prepuštalo protudoseljeničkim demagozima. (...) 'Doseljenici su ovdje. Želimo li da ostanu na dnu društva, kao čistači ulica ili da postanu visokoobrazovani? Pitanjem doseljavanja treba upravljati', rekla je ona. (...) No strah od 'prekomjernog doseljavanja' naglo ulijeće u stvarnost europske globalizacije i europske gospodarske unije. Iako bi nekim Europljanima moglo biti čudno imati susjede Srbe, Indijce, Turke i Alžirce, koji jedu nepoznatu hranu, slušaju drukčiju glazbu i slijede njima malo poznate religije, demografi i ekonomisti kažu da su oni gospodarski blagoslov. 'Doseljavanje proizvodi mrežu gospodarskih prednosti za domaće žitelje', prema izvješću Nacionalne akademije znanosti Sjedinjenih Država. Europski parovi imaju manje djece nego prije, a stanovništvo je sve starije. To znači da više ljudi odlazi u mirovinu i koristi socijalnu skrb na koju ima pravo, a manje ljudi radi i plaća poreze koji financiraju takve povlastice. Analitičari upozoravaju da bi društvena prilagodba smanjenju životnog standarda ili zdravstvene njege mogla biti teža od one koju zahtijeva sve veći broj doseljenika. Bez daljnjega priljeva inozemnih radnika, čak 40 milijuna u sljedećih 20 godina, po jednoj UN-ovoj procjeni, porezna osnovica u doslovno svim zemljama Europske unije mogla bi se raspasti, što bi značilo da nitko ne bi bio kadar financirati socijalnu skrb od kolijevke do groba, o kojoj Europljani ovise. Papademetriou je rekao da će, ne povećaju li europske vlade svoju poreznu osnovicu prihvaćanjem inozemnih radnika, dužnosnici morati donijeti neke teške odluke u sljedećih 20 godina. To će možda značiti smanjenje povlastica ili višu dob odlaska u mirovinu. (...) Izvješće UN-ova Odjela za stanovništvo ispitivalo je demografske značajke osam zemalja: Francuske, Njemačke, Italije, Japana, Rusije, Južne Koreje, Britanije i Sjedinjenih Država, te dviju regija: Europe i Azije. Izvješće kaže da bi Italija trebala povisiti granicu radne dobi na 77 godina, ne prihvati li 2,2 milijuna doseljenika godišnje, kako bi održala stopu od četiri radnika na četiri umirovljenika. Čak bi i Sjedinjene Države, koje imaju veći natalitet od Europe, morale primiti 17,9 milijuna doseljenika u sljedećih 50 godina, oko 11,5 milijuna više nego što sadašnje prognoze govore, da bi održale stabilnost svoje radne snage. (...) 'Ne smijemo se bojati doseljavanja jer su doseljenici resurs. Zatvorimo li vrata doseljavanju, učinit ćemo našu zemlju siromašnijom', rekao je bivši premijer Massimo D'Alema u govoru koji je u veljači održao u Pescari u Italiji. (...) Njemački kancelar Gerhard Schroeder predložio je u veljači zakon, sličan onom koji je trenutno pred američkim Kongresom, kako bi u zemlju doveo osposobljene inozemne radnike. To je prvi put nakon što je Njemačka zaustavila uvoz rada 1973., da je njemačka vlada shvatila kako gospodarski rast zemlje ovisi o uvozu radnika. No širom Europe ima ksenofoba. U Italiji je ove godine ured javnog tužitelja u sjevernoistočnom gradu Treviso preporučio suđenje gradonačelniku Giancarlu Gentiliniju zbog poticanja rasne mržnje. 'Doseljenici? Obucimo ih kao zečeve kako bi lovci mogli vježbati na njima', rekao je gradonačelnik na tiskovnoj konferenciji prošle jeseni. Gentilini, 70, član je Sjeverne lige Umberta Bossija, secesionističke stranke koja želi izbaciti doseljenike, pa čak i poslati južne Talijane kući. Papademetriou je rekao da europske vlade dobro znaju s kakvim se problemima suočavaju. Unatoč onom što priznaju iza zatvorenih vrata, većina njih, rekao je Papademetriou, smatra da bi objasniti činjenice svom narodu bilo političko samoubojstvo. 'Stvarnost je ovakva: prihvaćanje doseljenika politički je preskupo, no privatno neki u vladi počinju shvaćati problem', rekao je Papademetriou. (...) Kad je pao Berlinski zid, europske zemlje prošle su kroz razdoblje euforije i ispočetka su prihvaćale doseljenike, no nakon balkanske krize suočili su se sa stotinama tisuća izbjeglica koje nisu željeli. Europske su vlade promijenile uvjete azila i prihvaćanja izbjeglica. (....) Pred Europom su gospodarski preustroj, nezaposlenost je visoka, benzin je skup, a doseljenici su postali zgodna žrtvena janjad. Susan Martin sa sveučilišta Georgetown rekla je da se unatoč Haiderima, Europa počinje suočavati sa svojom nezgodnom situacijom. Problem doseljavanja u Europu ne tretira se ispravno, rekla je ona. Za razliku od Sjedinjenih Država, koje su od osnivanja naseljavali doseljenici u potrazi za gospodarskim prigodama, Europa se nikad nije smatrala multikulturalnom. Kao posljedica toga, dok Sjedinjene Države imaju infrastrukturu za obrazovanje, asimilaciju i naturalizaciju pridošlica, Europa se tek počinje hvatati u koštac s činjenicom da su doseljenici ovdje da ostanu i da su neizbježan dio njihove budućnosti."