AU 24. IV. PROF:TALIJANSKI WEIMAR?

AUSTRIJA PROFIL 24. IV. 2000. D'Alemin kraj, Berlusconijev novi početak "'Situacija je tako komplicirana da je ni ja više ne razumijem', izjavio je tajnik talijanske biskupske konferencije, kardinal Camillo Ruini. Pretprošle nedjelje, 16. travnja, održani su izbori u 15 od ukupno 15 talijanskih regija. Ljevičarska vladajuća koalicija zabilježila je velike gubitke, premijer je dao ostavku, a šef oporbe zatražio je prijevremene izbore. No, vlada namjerava prethodno - 21. svibnja - pozvati narod da očituje svoje mišljenje o novom, većinskom izbornom zakonu, koji bi trebao rezultirati nestankom malenih stranaka. Zato će vlada još malo produljiti svoj mandat pod dirigentskom palicom novog premijera. Činjenica jest da je Berlusconijev desničarski savez Polo della Liberta pobijedio vladajući savez lijevog centra pod vodstvom bivšeg komunista Massima D'Aleme s 51 prema 45 posto glasova. Nakon tog poraza, vidno sumoran i iscrpljen, premijer D'Alema dao je ostavku. Talijanska desničarska oporba bilježi danas rast popularnosti. Osvojila je bogate regije na sjeveru Italije i šef oporbe Berlusconi želi sada što prije preuzeti vlast. Dok se savez lijevog centra očito raspada zbog iscrpljenosti, karizmatični medijski poduzetnik Berlusconi uspio je po mišljenju izbornog analitičara Renata Mannheimera, 'okupiti sasvim novu momčad koja u rijetko viđenoj slozi obuhvaća kršćanske demokrate i liberalne laike, separatiste i monarhiste'. Ako je 1994., u godini svog nastanka, Berlusconijeva stranka Forza Italia po Mannheimeru nalikovala 'plastičnom proizvodu, proizišlom iz retorte poduzetnika, opsjednutog megalomanijom', danas ta organizacija raspolaže čvrstim uporištima u cijeloj Italiji. 'Riječ je o stranci koju valja ozbiljno shvatiti te koja se na razini stranačkih ureda može upustiti u borbu s ljevičarskim demokratima'. Forza Italija nastupa u ulozi okupljališta svih snaga koje ne pripadaju ljevici. 'Svi će oni pronaći kod mene svoju političku domovinu. Mi smo obitelj koja se složno bori protiv crvene opasnosti i za liberalnu Italiju', obećaje Berlusconi. Pritom Berlusconi snažno igra na kartu moći svog novca. On okreće goleme svote novca - po vlastitim tvrdnjama svakodnevno plaća 30 mlijuna šilinga samo za poreze. Adut najnovije kampanje bilo je krstarenje brodom Azzurra, koji je obišao čitavu talijansku čizmu i pristao u svakoj luci. (...) U tom kontekstu nije ni spomenuta činjenica da je Berlusconi najveći talijanski medijski poduzetnik budući da je vlasnik većine privatnih televizijskih postaja. Stoga nije bilo nimalo čudno što je Berlusconi gotovo uništio manje stranke u bloku lijevog centra. Nekadašnja povjerenica EU Emma Bonino pala je s devet na šest posto osvojenih glasova, stari lisac Marco Pannella, jako zaslužan za uvođenje referenduma, pao je sa svojom Radikalnom strankom ispod tri posto. Proteklih je godina Commendatore imao problema samo s Umbertom Bossijem, šefom Lege Nord, koji je krajem 1994. napustio koaliciju nakon samo sedam mjeseci vladanja, prouzročivši time njezin pad. Sada je taj Juda ponovno 'jedan od mojih najboljih prijatelja', tepa Berlusconi. Njih dvojica šest godina obasipaju jedan drugog pogrdama. No, Bossi je potom uvidio da kao politički samotnjak ne može ništa postići u borbi protiv središnje vlasti u Rimu. Berlusconi je pak shvatio da mu je za većinu potrebno tih 10 posto biračkih glasova, koje Lega Nord dobiva na sjeveru Italije. Uslijedilo je oprezno ponovno približavanje koalicijskom partneru Gianfrancu Finiju, preobraćenom neofašistu za kojeg su separatistički ciljevi političara poput Bossija - kao što je jednom prilikom izjavio - 'posljednja stvar koju trajno mogu prihvatiti'. Borbeni pjetlić Bossi odlučio je promijeniti ime: Lega Nord odreći će se ubuduće svog dodatka 'Stranka za odcjepljenje od Italije'. Umjesto toga, Bossi se u najnovijoj predizbornoj kampanju usprotivio 'multikulturnom društvu', ustvrdivši da 'val doseljenika donosi sa sobom samo kriminal'. Po mišljenju stručnjaka za ustavno pravo Paola Ridole, začuđujuća pojedinost u heterogenoj koaliciji desnog centra 'jest okolnost da se ona po svemu sudeći sviđa ljudima'. 'Čini se da Berlusconi' ni nakon šest godina bavljenja politikom 'nije izgubio ništa od svog fascinantnog utjecaja na ljude'. Pritom valja napomenuti da poštenjak Berlusconi trenutno ima na vratu pet-šest sudskih procesa - zbog utaje poreza, ilegalnog financiranja stranke, korupcije i podmićivanja sudaca. No, optužbe ne prijanjaju uz njega baš kao ni kapljice o labudovo perje. Iako je ljevica tijekom svog mandata ulagala velike napore i postizala gospodarske uspjehe, 'ne polazi joj za rukom oduševiti biračko tijelo', smatra rimski psihoanalitičar Sandro Gindro. Talijani 'pak vole čarobnjake i pobjedničke tipove poput Berlusconija', tumači on. 'Ako ne zna čarobirati dojmljivim riječima, kod nas čak i najuspješniji političar djeluje blijedo i dosadno', smatra i antropologinja Ida Magli. Showmaster Silvio, nekadašnji pjevač šlagera, 'dobit će zato najviše glasova i na sljedećim parlamentarnim izborima', napominje ona. Dnevni list 'La Repubblica' objavio je prije nekoliko dana što bi takva izborna pobjeda donijela Italiji: 'tajni pakt' Berlusonija i Bossija. 'Samo takav pakt može objasniti zašto se Berlusconi ponovno povezao s Bossijem i Bossi sa Silvijom', napominje vodeći komentator Eugenio Scalfari. Čini se da obojica 'imaju isti nečuveni cilj - unutarnjopolitičku revoluciju: faktičko odcjepljenje sjevera o kojem Bossi sanja već godnama', smatra stručnjak za ustavno pravo Paolo Ridola s rimskog sveučilišta. Po spomenutom tajnom sporazumu, Berlusconi i Bossi navodno će - budu li osvojili apsolutnu većinu glasova kao na netom održanim regionalnim izborima - dodijeliti regijama na sjeveru Italije maksimalnu moguću autonomiju. 'Tada ćemo sasvim sami donositi odluke o svim pitanjima, vezanim uz unutarnju, poreznu i prometnu politiku', likovao je Bossi u interviewu za 'La Repubblicu'. U Rim će se sa sjevera Italije slijevati manje novca, napomenuo je on. Po Bossijevim i Berlusconijevim vizijama, policija 'više neće biti podređena ministarstvu unutarnjih poslova već predsjednicima regija na sjeveru Italije'. Liberalni intelektualac Lucio Caracciolo, glavni urednik geopolitičkog magazina 'Limes', smatra da su te vizije 'jako opasne'. On smatra da je riječ o neobičnoj mješavini desno orijentiranih katolika, legista, liberala i neofašista. 'Okupile su se snage koje neće dugo izdržati zajedno', upozorava filozof Massimo Cacciari, nekadašnji gradonačelnik Venecije. Cacciari smatra da 'takvi ljudi dovode u pitanje političku stabilnost Italije'. Neprijateljem smatra u prvom redu Berlusconija: 'On samo želi instalirati neku vrstu kraljevsko- burbonskog režima i u to će ime paktirati i sa samim vragom!' Čovjek višestruko angažiran u kazalištu, dobitnik Nobelove nagrade Dario Fo, smatra da su njegovi sunarodnjaci jednostavno 'nezahvalni'. Umjesto da se raduju vrijednoj vladi poput D'Alemine, koja radi djelotvorno i bez skandala, 'oni trče za običnim showmasterom'. No, što očekivati od zemlje 'na odmorištima čijih autocesta trgovci nude Mussolinijeve biste od drveta, terakote i mramora u svim veličinama, a ljudi ih čak i kupuju?' Je li posrijedi talijanski Weimar? Umjesto D'Alemi, Talijani bi se uskoro mogli radovati rezervnom premijeru koji će premostiti razdoblje do sljedećih izbora. Predložen je ministar financija Giulio Amato, socijalist koji je već služio brojnim moćnicima kao tehničar u aparatu da bi već 1993. obavljao dužnost prijelaznog premijera. Spominje se i ime strogo katoličkog nacionalnog bankara Antonia Fazia i još jednog demokrata, predsjednika Senata Nicole Mancina. 'U ovoj zemlji stvari su se ponovno usijale', komentira 'umirovljeni državnik' Giulio Andreotti, očišćen nakon spektakularnih oslobađajućih presuda od svih optužba za povezanost s mafijom. Italija 'jednostavno još nije odrasla' i prijeti opasnost 'talijanskog Weimara, od kojeg zemlju može sačuvati samo pravi političar s velikim iskustvom', drži sedmerostruki premijer. Na pitanje bi li taj 'pravi političar' mogao biti on sam, stari je lisac odgovorio uz široki smiješak: 'Samo gospodin Bog na nebu zna što će nam donijeti budućnost'", prenose na kraju članka Thomas Migge i Michael Siegert.