NJ 18.IV.-SZ-FRANCUSKA KRIVNJA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 18. IV. 2000. Nisu samo drugi krivi "Više od pola stoljeća prošlo je od holokausta, a za tu sramotu nisu odgovorni samo Nijemci. Dakako, razmjer njihove krivnje je neusporediv. No i Francuze stiže prošlost. U ponedjeljak je povjerenstvo Matteoli, nazvano po bivšem ministru Jeanu Matteoliju, predočilo dugo očekivano izvješće o oduzimanje imovine Židovima tijekom njemačke okupacije. Skoro tri je godine devet skupina stručnjaka radilo na djelu od tri tisuće stranica. Povjerenstvo je ustrojila još bivša degolistička vlada. Ono je trebalo razjasniti gdje je imovina koja je oduzeta Židovima tijekom okupacije. Kolaboracija u Francuskoj dugo je bila tabu tema. Gotovo se i nije govorilo o tomu da je pored junaštva otpora postojala i krivnja supočinitelja. Nalozi njemačkih okupatora često su poštivani i izvan propisa. Philippe Petain, šef francuske države, jer republika više nije postojala, pokrenuo je proces 'arizacije', 'kako bi onemogućio židovski utjecaj na nacionalno gospodarstvo'. U Njemačku su otpremani vagoni i vagoni namještaja, umjetničkih i vrijednih predmeta. Za mnoge Židove je oduzimanje imovine, nazvano 'arizacijom', bilo prva postaja na putu u Auschwitz. Ady Steg, zamjenik predsjednika povjerenstva Matteoli, podsjetio je na mehanizam: istjerati židovskoga trgovca, židovskoga krojača iz njegove radionice i zatvoriti njegov bankovni račun, nije značilo ništa drugo doli izložiti ih smrtnoj opasnosti. Kako bi financirali svoj bijeg, kako bi platili krivotvorene putovnice? Židovi, pretežno francuski državljani, bili su jaka manjina. Na početku Drugoga svjetskog rata u Francuskoj je živjelo 330 tisuća, od toga oko polovice u okupiranoj zoni. Od njih je 76 tisuća deportirano, samo ih je 2500 preživjelo logore. Za većinu je logor Drancy kraj Pariza bio posljednja postaja u domovini. Francuski su službenici nesretnicima oduzimali zadnje novce. U to je vrijeme njihova građanska egzistencija bila odavno uništena. Matteolijevo izvješće zbraja 50 tisuća 'arizacija', pri čemu se - po današnjoj vrijednosti - radi o opsegu od više od pet milijarda franaka. Veliki dio te oduzete imovine u međuvremenu je financijski obeštećen. Ti su materijalni aspekti oduzimanja i vraćanja opljačkanih vrijednosti jamačno značajni, kaže se u Matteolijevom izvješću, ali nisu ono pravo. 'Više od novčane afere, oduzimanje imovine značilo je progon, čiji je cilj bilo istrjebljenje.' Mnogo je toga ostalo bez gospodara, jer vlasnici nisu preživjeli, ili pravni nasljednici nisu dali zahtjev. Od sto tisuća opljačkanih umjetničkih djela, primjerice, koja su Nijemci oteli Židovima, oko polovice vraćeno je poslije rata vlasnicima ili njihovim nasljednicima. Većina onih umjetničkih djela za koja nitko nije dao zahtjev za povrat jer su obitelji pomrle, prodana je još pedesetih godina. Dvije tisuće najvažnijih primjeraka smještene su u nacionalne muzeje. Tamo trebaju ostati ako se protivno očekivanjima, ne pronađu nasljednici. Povjerenstvo osim toga preporučuje da se odabrana umjetnička djela prepuste muzeju umjetnosti u Jeruzalemu. Još postoje primjeri židovskih obitelji kojima se tek sada vraća njihov posjed. No takvi su slučajevi rijetki, a smisao izvješća ne može biti materijalni ispravak. Bilo je važno da Francuska prihvati svoju krivnju. Progon Židova nije samo povijest Nijemaca, nije samo krivnja Vichyja, izjavio je predsjednik Chirac uskoro nakon stupanja na dužnost. Godine okupacije, uključujući i kolaboraciju i njezin udio u progonu Židova, dio su francuske povijesti" - piše Gerd Kroencke.