NJ 17.4.WELT:IZBORI-BIH MALI POMAK

NJEMAČKA DIE WELT 17. IV. 2000. Izbori pokazuju napredak, ali Bosna ostaje podijeljena "Promjena koju je Zapad priželjkivao od općinskih izbora u Bosni i Hercegovini bila je na kraju jedva uočljiva. Pet godina nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma velike su promjene izostale. Povoda za neodređenu nadu pružaju tek mali pomaci u političkom spektru, istodobno podsjećajući da je uspostava mira na Balkanu dugotrajan i mukotrpan proces. Privremeni izborni rezultati očituju jasnu tendenciju: samo u gradovima i općinama pod muslimanskom dominacijom vladajuća pozicija nacionalističke SDA (...) oslabljena je u korist umjerenih socijaldemokrata (SDP). U republici srpskoj, pseudo- autonomnoj državi bosanskih Srba, Srpska demokratska stranka (SDS), radikalna stranka nekadašnjega srpskog vođe Radovana Karadžića, i dalje drži vlast u svojim rukama. U dijelovima Bosne u kojima pretežno žive Hrvati HDZ, stranka pokojnog 'utemeljitelja hrvatske države' Franje Tuđmana, ostaje i dalje dominantnom silom - promjena potaknuta parlamentarnim i predsjedničkim izborima, održanim početkom siječnja u matičnoj zemlji, očito još nije snažnije utjecala na radikalnije bosanske Hrvate. No, bosanski Hrvati danas se očito osjećaju jako nesigurnima: na izbore ih je izišlo manje od 50 posto - od tog je broja dvije trećine glasovalo za nacionalistički HDZ. Da je do općinskih izbora prošlo nešto više vremena, možda bi politička krutost bosanskih Hrvata nešto više omekšala. Inicijativa instituta za Balkan Esi (European Stability Initiative - Inicijativa za stabilnost u Europi), koji je preporučio odgodu izbora, propala je zbog 'otpora birokracije' u redovima OESS-a, organizatora izbora. Izborni rezultati upućuju na proces polaganog omekšavanja fronte čvrstorukaša a oštar nastup haaškoga suda UN-a prema ratnim zločincima među bosanskim Srbima - posljednji je primjer uhićenje Karadžićeva pouzdanika Momčila Krajišnika - potiču nadu da je razdoblje najvećeg uspjeha nacionalista danas prošlost. Unatoč tomu, stanje u Bosni i Hercegovini i dalje je nesigurno. Zemlja je još podijeljena; jaz među etničkim skupinama - bosanskim Muslimanima, Hrvatima i Srbima - i dalje je dubok. Posebno napadan primjer koji potvrđuje tu ocjenu jest općina Vitez u srednjoj Bosni. Naime, u toj su općini prije rata živjeli u prvom redu Muslimani. Nakon što su masakrirani ili protjerani, Hrvati su preuzeli glavnu riječ, podigavši na ulazu u mjesto spomenik hrvatskim žrtvama rata i izgradivši na zemljištu uništene bosanske škole svinjogojsku farmu - kao pljuska u lice Muslimanima. No, tumačenje po kojem nasilje na Balkanu izvire isključivo iz 'atavističke mržnje' previše je pojednostavljeno. Sustavno protjerivanje građanske inteligencije s čitavog područja bivše Jugoslavije, započeto pod Titovom vladavinom, olakšalo je nacionalističkim vođama svih etničkih blokova manipulaciju masama i borbu za vlastite hegemonističke interese. Zapad, nemoćan pred tim mafijaškim političkim čudovištem i klanskom privredom, utemeljenom na neobuzdanom ratnom profiterstvu, pobrinuo se za ostalo. Karitativni juriš Zapada, milijuni dolara financijske pomoći, koji su se prvih poslijeratnih godina slili u Bosnu, više su poduprli nego raskrinkali i razorili postojeće strukture. Neki su možda u uništenoj zemlji i njezinu ogrubjelom društvu vidjeli i priliku za ispitivanje budućih mehanizama globalnog rješavanja kriza i humanitarnih intervencije - Balkan kao pilot projekt. I Zapad je dijelom kriv što se Bosna suočava s tako velikim problemima na svom putu u Europu", zaključuje Katja Ridderbusch.