IT-17.4.STAMPA-SCHMIDT-GISCARD-PRODI

ITALIJA LA STAMPA 17. IV. 2000. Europa, zahtjev Giscarda i Schmidta "Takozvani slučaj Prodi splašnjava, slabi polemika (malim dijelom utemljena, no sve u svemu instrumentalizirana) velikog djela međunarodnog tiska, glede načina na koji je talijanski predsjednik Povjerenstva do sada obnašao svoj čelni položaj. Pojavljuju se međutim politički čvorovi, u fazi, vrlo osjetljivoj, europske gradnje. Traje, zapravo jedna vrsta utrke s vremenom kako bi se na skup na vrhu u Nizzi, polovicom prosinca, došlo s razumnom unutarnjom reformom Europske unije, prije no što počne širenje nizom novih članica s istoka i juga. O tome treba razgovarati. U tek završenom tjednu, čula su se dva jako važna glasa: oni bivšega francuskog predsjednika Valery Giscard d'Estaigna i bivšega njemačkog kancelara Helmuta Schmidta. U jednom zajedničkom apelu, koji se pojavio u Herald Tribuneu od četvrtka, dva statista, koji su prije dvadeset godina bili očevi 'europskoga monetarnog sustava', preduvjeta jedinstvene valute, zatražili su od petnaestero vlada EU-a da bez odgađanja nastave ići prema reformi institucionalnih mehanizama, kakva bi osigurala 'operativnost' sustava odlučivanja 'koji je inače osuđen na propast' (jednom kada se prijeđe s 15 na 25- 30 članica). Giscard i Schmidt dodali su jednu još važniju sugestiju, štoviše ključnu: pošto je nezamislivo da u Uniji od 30 članica, makar i reformiranoj, dođe do prave političke integracije, taj cilj si trebaju postaviti zemlje 'zone eura', odnosno jedinstvene valute, a inicijativa treba krenuti od šest partnera utemeljitelja Europske zajednice, odnosno Francuske, Njemačke, Italije i trojke Beneluxa. Tih šest zemalja, i druge zemlje, spremne da ih slijede, trebale bi oživotvoriti jednu 'euro-europsku' skupinu, sa svojim federativnijim institucijama, koje bi se smjestile 'unutar' onih šire Unije, ne suprotstavljajući im se, nego preuzimajući, u odnosu na njih, autonomiju inicijativa i djelovanja. Što se tiče konačno pokrenutog projekta zajedničke europske obrane, on treba ostati povjeren onim zemljama 'koje imaju znatnu vojnu sposobnost' (dakle i Velikoj Britaniji) i koje će se obvezati prihvatiti mehanizam brzog i djelotvornog odlučivanja'. Kao što se vidi, Giscardov i Schmidtov apel vrlo su ambiciozni, i, sve u svemu, vrlo realistični. One vrste realizma koja kaže: ono što predlažem je krajnje teško, no to je jedini način da se dođe do cilja, svaki drugi put je ugodniji, ali završava u slijepoj ulici. Slijepa ulica europske integracije bila bi veliko područje slobodne trgovačke razmjene, važno za trgovinu, beznačajno za politiku i povijest. Nisu se samo dva stara protagonista francusko- njemačke osovine pokrenula ovih dana. Pokrenuo se i Europski parlament, i u njegovu okviru, talijanska vlada, s prijedlozima ubrzavanja procesa reforma, u pravcu većinskoga glasovanja, i ukidanja, s malobrojnim iznimkama, prava na veto (pravac koji je pokazao upravo Prodi). No apel Giscarda i Schmidta, čini mi se, gleda i dalje. I ne bi trebao ostati nesaslušan, ili saslušan samo polovično. Za početak, u Rimu", piše Aldo Rizzo.