ŠV LE TEMPS 17.4.AMNESTY I HRW

ŠVICARSKA LE TEMPS 17. IV. 2000. Manipuliraju li 'zločinačke bande' Amnesty Internationalom i Human Rights Watchom "Od kraljevstva Saudijske Arabije do burmanske hunte preko dobrog broja režima koji odlučno krše ljudska prava, optužbe organizacija za obranu ljudskih prava obredne su naravi. No, već prema trenutku i prilikama, ove se organizacije gdjekad optužuje da su pristrane, pokvarene i idealističke... Tako je prošlog tjedna rusko izaslanstvo u Odboru za ljudska prava optužilo Mary Robinson, 'UN- ovu gospođu za ljudska prava', kao i Human Rights Watch (HRW) i druge organizacije, da njima manipuliraju čečenske 'zločinačke bande'. Te su 'bande', smatra Moskva, na poticaj nevladinih udruga organizirale susrete s 'profesionalnim svjedocima' koji iznose 'lažne optužbe' o ruskim vojnicima čije je ponašanje gotovo savršeno. To je u Ženevi izjavio Vladimir Kalamanov, posebni izaslanik predsjednika Putina za ljudska prava u Čečeniji. Osim Mary Robinson, smjeralo se napose na Amnesty International i Human Rights Watch koje su među najpoznatijim i najdjelatnijim organizacijama. Istina je da su se za tu prigodu ove dvije organizacije udružile kako bi zatražile da se osnuje međunarodno istražno povjerenstvo koje će utvrditi istinu o bombardiranju civila, pogubljenjima bez suđenja i svojevoljnim uhićenjima. Putinova se vlada zadnjim snagama odupire tomu. Žestok odgovor iz Moskve govori o razdraženosti vlasti zbog tih organizacija koje više ne može zanemariti. Pojava nevladinih udruga zapravo je jedna među revolucionarnim pojavama za posljednjih četrdeset godina na polju međunarodnih odnosa koje je do tada bilo pridržano samo državnim sudionicima. (...) Drugim riječima, dok se Amnesty u izgradnji svoje legitimnosti i ugleda najviše opirao na civilno društvo, Human Rights Watch uvijek je djelovao kao istraživačko središte i lobi koji je težio za uspješnošću, njegujući veze s političkim krugovima i glasilima. HRW je brzo prerastao okvire djelovanja u Sovjetskom Savezu i oštro je napadao američku politiku u Latinskoj Americi, što mu je omogućilo da posvjedoči svoju neovisnost. Na web-stranici HRW-a, Robert Bernstein (suosnivač organizacije, op. prev.) tumači kako organizacija djeluje: 'Najbolji je način objaviti podatke o povredama ljudskih prava kako bi dotičnu vladu doveli u nezgodan položaj pred vlastitim građanima i međunarodnom zajednicom.' HRW ima samo 170 djelatnika i proračun od 20 milijuna franaka koji osiguravaju velike američke i zapadne zaklade poput Forda, Rockfellera, Sorosa, Bodies Shopa ... Kao i kod Amnestyja (proračun od 40 milijuna franaka, 320 stalno zaposlenih u Londonu), isključeni su vladini izvori financiranja. Ove organizacije znaju da se njihov ugled temelji na istinitosti podataka. Premda nimalo ne određuju politiku zapadnih zemalja, ipak imaju stvaran utjecaj. To više što često sudjeluju u zajedničkim akcijama jer nisu takmaci, već se nadopunjuju, danas u Čečeniji, jučer u Alžiru. Pitanje je ne odražavaju li nevladine udruge odveć zapadno shvaćanje ljudskih prava. To je glavna zamjerka koju joj upućuju azijske zemlje, napose kineska vlada, neke islamske zemlje uime šerijatskog prava, a sada i Rusija. Kritika koju uostalom više upućuju vlade nego narodi u sklopu kojih i tamošnje organizacije brane sveopće shvaćanje o ljudskim pravima. Isabelle Scherrer iz Amnestyja primjećuje: 'Zašto želite da, u očima žrtve, mučenje i drugo nasilje bude podnošljivije u Istočnom Timoru, u Čečeniji i u Kolumbiji nego drugdje? Alibi je nekih vlada da nas optuže za pristranost kako ne bi morale ispuniti međunarodne obveze u svezi s poštovanjem ljudskih prava koje su pak dragovoljno preuzele'", piše Pierre Hazan.