RDW 15.4. MJERILA LJUDSKIH PRAVA

NJEMAČKI RADIO - RDW 15.04.2000 Dvostruka mjerila glede ljudskih prava, komentar Ulricha Leitholdt. "Gdje je zapravo Gerd Poppe? Nedugo nakon starta na mjestu zelenog ministra vanjskih poslova Joschka Fischer je tog istaknutog istočnonjemačkog borca za građanska prava imenovao povjerenikom Ministarstva vanjskih poslova za ljudska prava. Od tada se o njemu malo čulo. Nije ni čudo, jer kad bi taj nekadašnji borac za građanska prava, kojemu se često divilo zbog njegove hrabrosti, barem upola tako odlučno podizao glas u vezi s Čečenijom, Iranom ili Kinom kao što je to nekoć u DDR-u činio protiv Honeckera, SED-a i Stasija, onda bi možda imao problema sa svojim poslodavcem. Jer ministar vanjskih poslova ne voli glasne prigovore ako se u važnim državama krše ljudska prava. U Africi se zeleni ministar već jasnije očituje o ljudskim pravima, prema Rusiji ne. Vrijede li za ljudska prava dvostruka mjerila? Prije pet godina se Fischer, kao zastupnik Zelenih, zgražao nad 'barbarskim ratom i groznim umorstvima jedne nuklearne supersile protiv jednog malog kavkaskog naroda'. Tada je Fischer zahtijevao inicijativu Zapada protiv Moskve. Danas prije svih drugih žuri k novom čovjeku u Kremlju da predsjedniku Vladimiru Putinu iskaže svoju naklonost. Rusiju se ne smije izolirati, kaže Fischer. A što se trenutno događa s Austrijom, čijoj desničarskoj eminenciji bez daljnjega treba predbaciti nepodnošljive izjave o manjinama, ali koja se ne može ozbiljno usporediti s ruskom politikom prema Čečeniji? Ali, nju se ne izolira, protiv nje se ne uvode sankcije, unatoč uništavajućem pohodu Moskve protiv civilnog stanovništva i Njemačka ne zahtijeva međunarodnu istragu događaja u Čečeniji. Što je s vjerodostojnošću Zelenog na čelu Ministarstva vanjskih poslova? Zelena mjerila u vezi s inozemstvom i Trećim svijetom odavno žele udovoljavati visokim moralnim zahtjevima. To je bio temelj za njemački ulazak u Kosovski rat, koji je tako forsirao upravo Fischer. Ali s obzirom na ruske postupke na Kavkazu, Fischer je tih kao bubica. Kao vođa oporbe Fischer je za vrijeme prvog rata u Čečeniji još dovodio u pitanje pripadnost i kavkaske republike Rusiji. Danas je za njega isključenje Rusije iz Vijeća Europe postalo temom tek kad je europski pritisak postajao sve jači. Njegov prethodnik Klaus Kinkel Fischeru s pravom predbacuje da je glede pitanja ljudskih prava mutirao od gladijatora u patuljka. Njegovu vjerodostojnost ne jačaju ni čudna putovanja kao što je ono šefa BND-a u Čečeniju, očito iza leđa ministra vanjskih poslova, ili suglasnost za kreditiranje jedne nove atomske centrale u Kini. Pokazuje se da je realna zelena vanjska politika koja teži važnijoj ulozi Njemačke u Ujedinjenim narodima, u stvarnosti dovoljna samo za prijetnje Austriji ili upitnu misiju na istočnom Timoru, ali ne više od toga. Jedan od šefova oporbe u Bundestagu predmnijeva da Fischerova suzdržanost kod osjetljivih pitanja i njegova spremnost na dalekosežne ustupke potječu odatle što si je ministarskom foteljom ispunio životni san. Tko je ostvario svoj životni san i želi ga zadržati, taj pristaje na gotovo svaki kompromis. Nezgodno je samo ako to ide upravo na štetu ljudskih prava." (RDW)