YU 6. 4. SRPSKI TISAK

SRBIJA GLAS JAVNOSTI 6. IV. 2000. Obrana domovine ili Miloševića "Predsjednik SRJ Slobodan Milošević, koji je u principu nedruštven čovjek, poslednjih tjedana u više navrata viđen je u društvu ovdašnje generalske elite. Mimo svog običaja, u tim prilikama Predsjednik je bio srdačan i nasmijan, a generali su rado pokazivali koliko im je milo.(...) Sve to na manifestan način pokazuje da je poslije očinske brige za policiju u Srbiji, Predsjednik 'prebacio' težište na svoj najbitniji oslonac vlasti u federaciji: vojsku. (...) Vlast i Milošević kao njezin neosporni simbol, neizbježno se oslanjaju na ostvarenu ideologiju. Novokomponirani ideološko- politički rad ako je suditi po listu 'Vojska', dobiva dimenzije prvotnoga agitpropa. Tako se ostvaruje realna vjera u ono što se objektivno nije dogodilo: na primjer, pobjeda. Na isti način negira se ono što je objektivno izgubljeno: na primjer, Kosovo. Uvjeravanja, koja dolaze iz iste misaone sfere, da 'će svaki agresor proći kao NATO', djeluje opasno i cinično. (...) Praktično, postoji ideja sumiranja, dakle čvrstog povezivanja vojske s interesima oligarhije. Koliko je to prividno dobro za vladajući vrh, toliko je to realno razorno za VJ. Većini njezinih pripadnika sasvim je jasno da postoji golema razlika između obrane domovine i čuvanja trona Slobodana Miloševića. Tu ne pomaže agitprop i KOS iz srednjega vijeka. Pitanje je samo u što od svega toga vjeruje Milošević." DANAS 6. IV. 2000. Zločin i tajna "(...)I pobornici i protivnici Krajišnikova deportiranja u Haag svojim akademskim raspravama stavljaju na dnevni red legitimnost Haaškoga suda, a posljedično, ili pak uzročno, i Daytonskog sporazuma kojim su ustoličeni BiH i sam sud. Hajka na jednog od najvažnijih bosanskih političara, Srbina pritom, transparentno je izbacila u prvi plan metodu rada suda, ponajprije opravdanost tajnih optužnica. Sve to, blago rečeno, sugerira da je Krajišniku u Haagu prije namijenjena uloga krunskog svjedoka nego stvarnog ratnog zločinca. I to, ako se stvari promatraju hladne glave, više radi upozorenja glavnooptuženima zbog njihove egzekucije. Zato zamka u kojoj se našao Krajišnik, i još više ovo što joj je uslijedilo, samo svjedoči da se balkanski kotao nije ni primakao hlađenju, a međunarodna zajednica nije kadra ubrzati taj proces..." Glava u torbi "(...) Britki kritičar srpskoga režima otac Sava kaže da je još poodavno jasno da se u Kosovskoj Mitrovici ne brani Kosovo već da Oliver Ivanović i ostali uporno nastoje ostvariti Miloševićevu ambiciju da pokrajinu podijeli, podigne neki novi Berlinski zid. Na djelu je prepoznatljiva taktika: pustiti 'bubu', posvađati i podijeliti Srbe i neprikosnoveno vladati održavanjem konflikata i tenzija niskog i srednjeg intenziteta. U svemu tome, predavanje o patriotizmu i obrani Kosova drže upravo ljudi koji su unesrećili Srbiju, koji su godinama vrlo djelotvorno konfrontirali Srbe i Albance. Još onda kad OVK nije ni postojala, a Rugova bio kakva- takva nada i spona za relativno prihvatljiv srpsko-albanski kompromis, bar dijalog kojim bi se preduhitrilo sve što će se kasnije u tragičnu obliku dogoditi. Ušli su čak i u rat s međunarodnom zajednicom, 'pobijedili je slavno', pristali u lipnju prošle godine na više od onoga što se od njih tražilo u Rambouilletu i Parizu, munjevito povukli vojsku i policiju s Kosova, potjerali kolonu kosovskih Srba u izbjeglištvo, a one koji su ostali pretvorili u mete za odstrel. Sada kada je stvar otišla predaleko, oni bi i dalje izigravali Čarnojevića tako što će ksenofobičnom histerijom i anatemom pokušati i preostalih stotinak tisuća kosovskih Srba potjerati u stampedo prema 'ostatku' Srbije. Znaju oni dobro da s njima nema više Kosova u Srbiji i Jugoslaviji, ali su i uvjereni da bez njih ne može biti ni Srbije ni Jugoslavije. Pa, zato, treba onemogućiti svaki pokušaj osamljenih 'Mohikanaca'(onih koji su ušli u Privremeno upravno vijeće Kosova), poput vladike Artemija, Trajkovića, oca Save i njima sličnih da spase što se spasiti može, jer bi se time Miloševiću uskratila prilika (i zadovoljstvo) da on bude taj koji će 'svečano' proglasiti da je Kosovo - zauvijek izgubljeno. Tek toliko da se zna kome 'slava' mora pripasti."