RFI 9. IV. TISAK

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 9. IV. 2000. Iz francuskih tjednika izdvajamo pisanja o zbivanjima na Balkanu. Za početak 'L'Express' daje jednu malu vijest koja je promakla drugim medijima, a u kojoj doznajemo kako su se na sastanku na parlamentarnoj razini posvećenoj sigurnosti i suradnji u Sredozemlju, a koji se održao u Marseillesu od 30. ožujka do 3. travnja, našla i tri poslanika jugoslavenske skupštine s liste nepoželjnih u Europskoj uniji. Od trojice dobitnika viza koje je izdalo francusko Ministarstvo vanjskih poslova, 'L'Express' navodi samo dvojicu - predsjednika Vijeća republika Srđu Božovića i Ivicu Dačića, glasnogovornika Socijalističke partije Srbije. Uz imena se dodaje samo ironičan komentar: 'Fini ljudi'. Quai d'Orsay naglašava da su vize izdane s vremenski i prostorno ograničenom vrijednošću, a na posebni zahtjev predsjednika interparlamentarne unije Kanađanina Andersa Johnsona, sve uz suglasnost Vlade i Predsjednika, obaviještenih o posjetu. Za kraj se spominje samo da je nekoliko izaslanstava, kako stoji u 'L'Expressu', diskretno prosvjedovalo protiv ovog 'ustupka koji se pokazao glupošću'. 'Francuzi uhvatili Karadžićevu desnu ruku', ne radi se o prijateljskom stisku već o naslovu članka 'Le Nouvel Observateura' koji govori o uhićenju Momčila Krajišnika. Stil je suh i informativan, a jedini komentar je da se radi o 'jednom od rijetkih uhićenja u Bosni koje su izvele francuske snage'. Kraći članak o tome nalazimo i u 'Le Pointu' pod naslovom 'Krajišniku jednosmjerna karta za Haag', a odmah ispod naslova stoji: 'Napokon!'. Nešto niže slijedi priznanje. Uhićenje se nije očekivalo jer je optužnica izdana u posljednji trenutak, ali se moglo predvidjeti da bi se i on mogao naći na tajnom popisu s obzirom na Krajišnikovu ulogu za vrijeme rata u Bosni. Uz kratki sadržaj optužnice i mišljenje kako je vijest odgovor na optužbe da je francuska zona sklonište kriminalcima, daju se i pikantne pojedinosti, tj. kako je u Haag odletio u pidžami bez povratne karte i papuča. Uz ovaj članak, ilustriran fotografijom iz Sarajeva 1998., gdje se vidi predsjednik Jacques Chirac u društvu s Krajišnikom, nalazi se i analiza međunarodnog pravosuđa pod naslovom 'Bosna, Čečenija - zločini i kazne'. Pretpostavke su klasične - svaki zločin zaslužuje kaznu, kako u židovsko-kršćanskom moralu, tako i u pozitivnom pravu, a sve unutar zone na kojoj se primjenjuje suverenost. Do komplikacija dolazi kada se pravosuđe oslobodi granica i postane međunarodno. Tada je potrebna posebna jurisdikcija, što postoji za bivšu Jugoslaviju, no ni to nije najteže već odmjeravanje odnosa snaga koje prethodi pravnoj akciji. Tu moral postaje elastičniji, piše 'Le Pointov' analitičar i navodi primjere - Milošević je bio ključni sugovornik u Daytonu, a danas je na popisu haaškog suda; Krajišnik je službeno primao europske državnike, a sad je pred istim sudom. Jedini pravi uvjet uhićenja ratnih zločinaca u Bosni je sigurnost da neće izazvati novu katastrofu, zaključak je u 'Le Pointu'. Zatim slijedi poruka - pravo miješanje vrijedi samo kada nekadašnji moćnici oslabe, a onda je i posljedica - zato nitko ne razmišlja o provođenju Vladimira Putina pred sud zbog intervencije u Čečeniji. Ostvarivanje te zamisli čak je i tehnički neizvedivo zbog ruskog prava veta u Vijeću sigurnosti, a međunarodni kazneni sud ostaje zasad mrtvo slovo na papiru. Na istoj stranici 'Le Pointa' navodi se i svota od 2,4 milijarde dolara, svota koju su međunarodni donatori odobrili na konferenciji u Bruxellesu za pomoć zemljama Balkana. Novac je namijenjen izgradnji i obnovi, provođenju političkih i gospodarskih reforma, kao i projektima regionalnog značenja. 'Le Courrier International' donosi prijevod na francuski članka koji je objavio njemački 'Die Zeit'. Naslov 'Tatjana, Svetlana i Nađa žrtve održavanja mira'. Članak donosi priču o sudbini djevojaka iz zemalja nekadašnjeg istočnog bloka koje su raznim prijevarama dovedene u Bosnu i Hercegovinu i prisiljene na prostituciju. Daje se životna priča o bijegu jedne od takvih djevojaka, kao i podatak da se o njima brinu službe Ujedinjenih naroda, a ne bosanske vlasti koje čak i kada funkcioniraju, prednost daju drugim problemima. Službe Ujedinjenih naroda znaju za oko 500 javnih kuća u kojima je barem 100 djevojaka došlo trgovinom bijelim robljem, no pretpostavlja se da je to samo vidljivi dio ledenog brijega. Prostitucija se u Bosni razvila ne zbog zadovoljavanja lokalnog stanovništva, već brojnih pripadnika raznih međunarodnih služba koji 'smatraju da imaju pravo posjećivati javne kuće dok su u misiji, zato se o tome obično i šuti', piše 'Le Courrier International'. Dopisnik 'Die Zeita' posjetio je i mjesto gdje se trguje bijelim robljem, tzv. tržnicu Arizona nedaleko od Brčkog. Predsjednica organizacije za obranu prava žena sa sjedištem u Bijeljini, Mara Radovanović, kaže da policija zna za tu rabotu i da uzima trećinu zarade. Zato se žalbe predaju IPTF u međunarodnoj policiji koja odbjegle djevojke ne tretira kao prijestupnice već kao žrtve. Brigu o njima tada preuzimaju službe Ujedinjenih naroda u Sarajevu, organiziraju privremeni smještaj i posreduju kod vlasti matičnih zemalja za izdavanje novih putnih isprava. Drukčije povratka nema jer su im vlasnici javih kuća oduzeli putovnice. Kosovska tema u francuskim tjednicima je afera Mechain. 'Le Nouvel Observateur' osvrće se na slučaj toga žandarmerijskog pukovnika koji se, prema ocjeni lista, pokazao izuzetno vještim na terenu, toliko da ga je Kouchner poželio za osobnog savjetnika - stručnjaka za albansku mafiju. To mu je, prema mišljenju lista, stvorilo nekoliko neprijatelja u francuskoj vojsci. Dokumenti koje je navodno pukovnik ustupio francuskom tisku, po ovoj verziji afere samo su posljedica njegova bijesa što mu nije produžen mandat na Kosovu. List drži da je francuska vojska tradicionalno prosrpska, a Mechaina svrstava na stranu francuske Vlade i Kouchnera, pa nije baš jasno zbog čega je njegov rad o borbi protiv albanske mafije politički zasmetao vojnom vrhu. Objašnjenje je lista: Mechainov rad izazvao je navodno zavist vojske koja još od rata u Alžiru s nepovjerenjem gleda na Vladi odaniju žandarmeriju. Neizliječene stare rane ne muče izgleda samo Albance. (RFI)