RDW 6.4.SFOR HVATA RATNE ZLOČINCE

NJEMAČKI RADIO - RDW 6. IV. 2000. Od 14 fotografija jedna je prekrižena. Dragan Gagović više nije na popisu ratnih zločinaca u brojnim zgradama međunarodne zajednice jer su ga pri pokušaju uhićenja, u siječnju prošle godine, ubili francuski vojnici SFOR-a, u Foči, istočnobosanskom gradu na srpskom području, u kojem se sklanjaju brojni ratni zločinci. Visoki predstavnik za obnovu, Wolfgang Petritsch navodi: = Još postoje mjesta gdje ratni zločinci mogu relativno mirno živjeti. Da se tamo ne usuđuju vraćati izbjeglice, razumljivo je. Na posvuda izvješenim potjernicama često se nalaze adrese u Foči. Relativno je dobro poznat i promijenjeni način života osumnjičenih ratnih zločinaca, ali ipak ih se ne može uhvatiti. Tekst na potjernicama obraća se izravno međunarodnim vojnicima: 'Ukoliko naiđete na nekog od ovih muškaraca i ako situacija dopušta, uhitite ga i obavijestite svog pretpostavljenog'. Ali u pet poslijeratnih godina ovakvih slučajeva je bilo malo. Za nekolicinu uhićenih treba zahvaliti specijalnim zapovjedništvima koji su bile zaduženi za hvatanje ratnih zločinaca, posebice s tajnih popisa, kao nedavno u slučaju Momčila Krajišnika, bliskog suradnika Radovana Karadžića. Da se natraženiji vođa bosanskih Srba Karadžić još uvijek slobodno kreće republikom srpskom, jedan je od najvećih problema bosanske poslijeratne povijesti, smatra Wolfgang Petritsch: = Dok god su takvi ratni zločinci na slobodi, teško se može vjerovati u argumentaciju međunarodne zajednice da je ona ovdje kako bi uspostavila pravo i red. Vođa Karadžićeve vojske Ratko Mladić boravi u Srbiji i tako je neuhvatljiv za SFOR. No mnogi, poput Karadžića, još žive negdje u republici srpskoj, primjerice u Foči koja se nalazi pod zapovjedništvom francuskih vojnika SFOR-a. Francuska je kritizirana da je slabo zainteresirana za hvatanje srpskih ratnih zločinaca. No većina kritičara se slaže da međunarodnoj zajednici načelno nedostaje politička volja da bi uhitila najodgovornije poput Karadžića i Mladića. Jer način odlučivanja je u Daytonskom sporazumu jasno definiran, naglašava Petritsch. = Za to nemamo neposredne mogućnosti zahvata. To je naravno u djelokrugu nadležnosti lokalnih vlasti, ali i međunarodne zajednice, dakle u ovom slučaju SFOR-a. Međutim, njemačke snage SFOR-a koje su smještene u Rajlovcu, odbacuju sa sebe izravnu odgovornost. O tome Franck Becker, glasnogovornik, kaže: = Time upravljaju sasvim drugi ljudi u SFOR-u, na koje mi imamo mali utjecaj. Jasno je da se traga za ratnim zločincima i ako ih se može uhititi, to ide naravno preko SFOR-a. No trebaju li to učiniti Nijemci, Francuzi ili Englezi - to je posve drugo pitanje. Jednako je pri odluci kada i koga treba uhititi. Najveća poteškoća pri tome je vaganje između političke štete i koristi. Nepoželjne su oštre protuzapadne reakcije bosanskih Srba, kao sada u predizbornoj kampanji. U slučaju Krajišnika one su izostale. Prema mišljenju Wolfganga Petritscha, posljedice uhićenja su pretežno pozitivne: = Doprinos je golem jer osuda donosi određeno smirivanje. (RDW)