FR-LIBERATION 4.4.KRAJIŠNIK

FRANCUSKA LIBERATION 4. IV. 2000. Karadžićeva desna ruka iz sjene "Momčila Krajišnika starog 55 godina, bivšu desnu ruku političkog vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića, jučer su usred noći uhitili francuski vojnici iz NATO-ovih stabilizacijskih snaga u Bosni (SFOR). Odmah je prevezen u Den Haag (Nizozemska), u zatvor Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY). 21. veljače ICTY je protiv njega podignuo tajnu optužnicu zbog genocida, zločina protiv čovječnosti te povreda ratnog i običajnog prava. Momčilo Krajišnik nije bio sporedan lik. Bio je siva eminencija, 'stup', pa i 'mozak' republike srpske u Bosni u doba rata, koje je Karadžić bio prvak. 'Bio je najveći ksenofob i ekstremist među onima s kojima sam radio', rekao je jučer Jacques-Paul Klein, posebni izaslanik UN-a u Bosni. Krajišnik i Karadžić bili su prijatelji i prije rata. Dok je potonji bio psihijatar u Sarajevu, Krajišnik je bio financijski direktor poduzeća koje je bilo povezano s divovskim elektropoduzećem Energoinvest, vrlo uspješnom tvrkom koja je imala najveće plaće na tom području. G. 1986. - 87. imena ove dvojice prvi put su se pojavila zajedno. Krajišnik je optužen zbog pronevjere novca kojim su izgrađene dvije kuće, za njega i za Karadžića. Dospjeli su u zatvor, ali su pušteni zbog nedostatka dokaza. Taj su događaj iskoristili da bi se prikazali kao disidenti. G. 1990. utemeljuju SDS, Srpsku demokratsku stranku. Zajednički im je bio prijezir prema Muslimanima - islamiziranim Slavenima u Bosni - i mržnja prema Sarajevu. Za razliku od Karadžića, Krajišnik nije gorštak. On je sin imućnih seljaka iz Zabrđa, srpskog sela nedaleko od Sarajeva čija se polja smanjuju onako kako grad raste, što ga baca u očaj. (...) Kao predsjednik parlamenta na Palama bio je član svih izaslanstava koja su raspravljala o statusu Bosne. Stekao je naziv 'gospodin Ne'. Njegovi su suradnici rado pričali da su Karadžić i Krajišnik 'tandem iz snova', prvi je bio 'prilagodljiv', a drugi 'tvrdoglav'. Krajišnik je imao stvarnu vlast i mnogi su humanitarni djelatnici pričali da su konvoji bili deblokirani zahvaljujući njegovu posredovanju. Izvukao je financijsku korist iz rata, pa se pričalo da je među najbogatijim ljudima u zemlji. (...) Nakon Daytonskih sporazuma prepustio je Karadžiću dio ovlasti u SDS-u i u političkom životu republike srpske. No on je držao konce u stranci i nadzirao je sve, od glasila do imenovanja. Međutim, brzo je došao u sukob s čelnicima koji su htjeli prihvatiti daytonska pravila, poglavito s izabranom predsjednicom Biljanom Plavšić. Ona je, uostalom, upozoravala na financijske spletke koje je pravio zajedno s bratom Mirkom. Kada je bio izabran u zajedničko bosansko predsjedništvo, uz Muslimana Aliju Izetbegovića i Hrvata Krešimira Zubaka, nije više uspijevao u opstrukciji budući da je visoki civilni predstavnik međunarodne zajednice dobio ovlast da odlučuje u prijepornim slučajevima. Poražen na izborima 1998., zadržao je samo dužnosti u stranci. Uhićenje ovog čovjeka, 'najvišeg političkog čelnika' do kojeg je došao ICTY, korak je više prema uhićenju Karadžića koji se još skriva", izvješćuje Helene Despić- Popović.