IT-STAMPA-13.3.-AZNAR ŠPANJOLSKI IZBORI

ITALIJA LA STAMPA 13. III. 2000. Trijumf želje za 'više' "Noć pobjede i slave za Josea Maria Aznara, hladnog čelnika, računovođe bez strasti i stjegonoše mješavine tehnokracije, liberalizma i osuvremenjenoga demokršćanstva, koja se, očito, isplati. S njime je pobijedila lisnica, koja je zasjenila razloge srca, ako se o razlozima može govoriti. Jer u politici, u cijelom svijetu, postoji vrijeme za 'corazon', za strasti, za zanos, i postoji vrijeme za interese, bilo velike, bilo male, za materijalne pogodnosti, za najsitniju i umirujuću rutinu koja narode čini dobro raspoloženima. Aznar je prvo slijedio a potom pravodobno shvatio smisao toga drugog razdoblja. Ako nije trijumf, onda je gotovo trijumf, neka vrsta španjolskog 18. travnja u kojemu narodna stranka dobiva većinu, apsolutnu, i osigurava još četiri godine vladanja. 'Adios Aznar, adios' neoprezno su ga pozdravljali protivnici, prijeteći da će mu potkresati brkove. A umjesto toga... Umjesto toga gube socijalisti i komunisti. Gube velikodušno, ali strašno. Njihov sporazum se nije održao, niti je funkcionirao. 'Višestruka ljevica' nakon sedamdeset godina mržnje bila je na granicama fikcije. Aznar je hladnom djelotvornošću, onoga tko se nalazi u novom stoljeću, nabrajao brojke i rezultate: više kuća, više automobila, više rada, manje poreza; čelnik španjolske socijalističke stranke (PSOE) Almunia, zasigurno čestit čovjek, dramatično se pokazivao zarobljenikom ideologija dvadesetog stoljeća kada je tražio preraspodjelu bogatstva, ili podsjećao, što mora biti istina, da postoji i siromašna Španjolska, s racioniranom vodom i lošim cestama. No pobijedila je španjolska lisnica, džepova punijih nego što su bili prije četiri godine. U televizijskim studijima je na kraju nadvladalo plavo nad zastavama vruće crvene boje, kao što još ovdje piše tisak. A to što je na kraju pobijedio najmanje crveni čelnik u cijeloj Europi, isto je tako znak kako se mijenja, ne samo Španjolska, nego cijela politika", piše Filippo Ceccarelli.