IT-RU-nafta-gospodarstvo IT-30. III.-LA STAMPA- NAFTA ITALIJALA STAMPA30. III. 2000.Nafta nije kavijar"'Ne' Irana povećanju proizvodnje nafte, zatraženo od Saudijske Arabije uz golemi pritisak Sjedinjenih Država, postavlja poneko
pitanje. Hoće li podjela OPEC-a, kartela glavnih zemalja proizvođača crnog zlata, imati posljedice za cijenu nafte, te posljedično na cijenu benzina? Pas koji laje ne grize: premda su ponašanje Irana nazvale 'neugodnim', zemlje-magnati ne ljute se zbog toga. Sve se prihvaća. (Benzin, uostalom, napuhava poglavito porez). Gospodari nafte, prestrašeni takozvanim sindromom Džakarta kada je neuspjeh OPEC-ova skupa na vrhu bacio naftu ispod deset dolara po barelu, utekli su se smanjivanju kvota. Tijekom godine i pol obnovili su bogatstvo i moć zahvaljujući cijeni od 30-34 dolara po barelu (jedan barel=159 litara). Tako snažnim oporavkom poglavito su se okoristile dvije zemlje u krizi. Rusija i Iran. Prva, premda protivna povećanju, 'idealnim' smatra cijenu od 25 dolara po barelu. Dolazimo do Irana. 'Teheransko proljeće', plebiscitarni Khatamijev uspjeh, djeca su gospodarskog oporavka, sramežljivog ali važnog. (...) Svako smanjenje od jednog dolara po
ITALIJA
LA STAMPA
30. III. 2000.
Nafta nije kavijar
"'Ne' Irana povećanju proizvodnje nafte, zatraženo od Saudijske
Arabije uz golemi pritisak Sjedinjenih Država, postavlja poneko
pitanje. Hoće li podjela OPEC-a, kartela glavnih zemalja
proizvođača crnog zlata, imati posljedice za cijenu nafte, te
posljedično na cijenu benzina? Pas koji laje ne grize: premda su
ponašanje Irana nazvale 'neugodnim', zemlje-magnati ne ljute se
zbog toga. Sve se prihvaća. (Benzin, uostalom, napuhava poglavito
porez). Gospodari nafte, prestrašeni takozvanim sindromom
Džakarta kada je neuspjeh OPEC-ova skupa na vrhu bacio naftu ispod
deset dolara po barelu, utekli su se smanjivanju kvota. Tijekom
godine i pol obnovili su bogatstvo i moć zahvaljujući cijeni od 30-
34 dolara po barelu (jedan barel=159 litara). Tako snažnim
oporavkom poglavito su se okoristile dvije zemlje u krizi. Rusija i
Iran. Prva, premda protivna povećanju, 'idealnim' smatra cijenu od
25 dolara po barelu. Dolazimo do Irana. 'Teheransko proljeće',
plebiscitarni Khatamijev uspjeh, djeca su gospodarskog oporavka,
sramežljivog ali važnog. (...) Svako smanjenje od jednog dolara po
barelu za Iran znači čisti gubitak od dvije milijarde lira. Od tuda
dolazi 'ne'. Ipak, Iran se načelno nije protivio 'razumnom
povećanju proizvodnje': dan za danom Khatami ponovno vraća
pozicije; posljednjih mjeseci, zahvaljujući i talijanskom
otvaranju puta, došlo je do jednog razvedravanja, američke odluke
da obnovi uvoz pistacije i kavijara. Prvi korak, dakle, prema
jednom ne skorom, ali ne i previše udaljenom, dijalogu sa
Sjedinjenim Državama, snagom 'diplomacije kavijara'. U Beču je
OPEC išao prema jednom kompromisu podnošljivom za Iran i SAD, kada
se sve odjednom izokrenulo. Zašto? Stari teheranski establishment
sa svojim optužbama za izdaju, opsesivno upućivanima Khatamiju,
ovoga je natjerao da pokaže grubo lice, kako ga ne bi izgubio.
(...). Nakon Khatamijeve (izborne) pobjede, euforično
pozdravljene, bili smo (možda) jedini koji su pisali da se pred
reformistima otvara put u usponu. 'Ne' OPEC-u dijete je Khatamijeve
slabosti. 'Diplomacija kavijara' morat će čekati", piše Igor Man.