US-NAFTA-Energetika US 27. III. CSM OPEC NAFTA SJEDINJENE DRŽAVETHE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR27. III. 2000.Sad je Azija, ne Zapad, ugrožena zbog nafte"Ministri OPEC-a danas se sastaju da bi odlučili koliko će otvoriti slavinu. Oni su
osjetljivi na jadikovke američkih potrošača. No američko i europsko gospodarstvo zapravo su mnogo manje osjetljivi na skok cijena nafte nego što su to bili prije 20 godina", piše Scott Peterson."Danas su gospodarstva u razvoju, posebno u Aziji, najviše pogođena kad cijene nafte narastu.Uz sadašnje cijene kineski će uvozni račun ove godine skočiti za 250%, kaže novo izvješće Agencije za međunarodnu energiju u Parizu. Više automobila, više tvornica, i više ljudi koji kuhaju na propan umjesto drvo znači da zemlje u razvoju gutaju veću količinu ukupnog naftnog proizvoda u svijetu - 43%, u usporedbi s 29% sedamdesetih. Istodobno, gospodarstva razvijenih zemalja sve više hrane informacije, ne nafta.No u globalnom gospodarstvu, svi dijele rizik visokih cijena nafte. 'Ako ovo gurne Aziju natrag u recesiju, to bi moglo znatno oštetiti američko gospodarstvo', kaže Mike Lynch, direktor za azijsku
SJEDINJENE DRŽAVE
THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR
27. III. 2000.
Sad je Azija, ne Zapad, ugrožena zbog nafte
"Ministri OPEC-a danas se sastaju da bi odlučili koliko će otvoriti
slavinu. Oni su osjetljivi na jadikovke američkih potrošača. No
američko i europsko gospodarstvo zapravo su mnogo manje osjetljivi
na skok cijena nafte nego što su to bili prije 20 godina", piše Scott
Peterson.
"Danas su gospodarstva u razvoju, posebno u Aziji, najviše pogođena
kad cijene nafte narastu.
Uz sadašnje cijene kineski će uvozni račun ove godine skočiti za
250%, kaže novo izvješće Agencije za međunarodnu energiju u Parizu.
Više automobila, više tvornica, i više ljudi koji kuhaju na propan
umjesto drvo znači da zemlje u razvoju gutaju veću količinu ukupnog
naftnog proizvoda u svijetu - 43%, u usporedbi s 29% sedamdesetih.
Istodobno, gospodarstva razvijenih zemalja sve više hrane
informacije, ne nafta.
No u globalnom gospodarstvu, svi dijele rizik visokih cijena nafte.
'Ako ovo gurne Aziju natrag u recesiju, to bi moglo znatno oštetiti
američko gospodarstvo', kaže Mike Lynch, direktor za azijsku
energiju i sigurnost pri Centru za međunarodna istraživanja
Tehnološkoga instituta Massachusetts. 'Neizravni učinci
potencijalno su veoma ozbiljni, no najteže ih je izračunati.'
Tako od Pekinga do Manile, svi - od vozača taksija do industrijskih
divova - čekaju odluku OPEC-a u Beču.
Viši dužnosnik Perzijskoga zaljeva izjavio je u nedjelju za Reuters
da se približava kraj predkonferencijskih pregovora o podizanju
razine ukupnog proizvoda za 1 milijun na 1,5 milijuna barela
svakodnevno - ili oko 5% iznad sadašnje razine.
Zaljevski dužnosnik priznaje da nedavna promjena cijena nafte na 28
dolara po barelu u Sjedinjenim Državama, smanjenje u odnosu na 34
dolara koliko je barel stajao prije dva tjedna, ide u prilog
poticanju volumena oko 1 milijun barela po danu. Većina članova
kartela zalaže se za cijene nafte od 20 do 25 dolara po barelu.
Iako se Amerikanci žale na rast cijene benzina - koja je još među
najnižima na svijetu u razvijenim zemljama - analitičari kažu da
najveći gospodarski rizik predstavlja Azija, u kojoj su
gospodarstva još krhka, nakon gospodarske krize 1997. - 1998.
'Zemlje u razvoju više trpe zbog rasta cijena nafte jer više ovise o
proizvodnom sektoru', piše Agencija za međunarodnu energiju u
izvješću objavljenom prošloga tjedna. 'Ako se sadašnji stupanj
cijena održi ostatak godine', velik deficiti 'obeshrabrit će
globalni rast', upozorava izvješće.
Rezultat je inflacija, a viši trošak uvoza nafte mogao bi
'izbrisati prednosti' inozemne pomoći, kaže izvješće. (...) Kod
stratega u Aziji, visoke cijene izazvale su potragu za
alternativama, na način na koji su Amerikanci tražili izvore
energije nepovezane s Bliskim istokom nakon cjenovnih skokova
sedamdesetih godina.
Za Indiju i druge zemlje opasnost leži u mogućnosti da više cijene
nafte pojedu devizne pričuve. (...) Potražnja za naftom u Aziji
oštro raste, zbog ubrzane industrijalizacije i većeg broja
automobila. Koreja treba više za svoju veliku petrokemijsku
industriju, dok Kina i Indija, u kojima je broj automobila još
razmjerno malen, trebaju naftu za proizvodnju.
Kao i u Sjedinjenim Državama, nafta za Japan, Koreju i Tajland
uglavnom stiže s Bliskog istoka. Kina, također, postaje ovisnija o
Bliskom istoku. (...) Iako Kina oko 75% svojih potreba za energijom
sama ispunjava (a ta bi brojka mogla pasti na 64% do 2010.), rast
potražnje za energijom u Kini među najbržima je u svijetu, oko 5%
godišnje, a većim se dijelom radi o uvozu nafte.
Kineske potrošače štiti vladino određivanje cijena benzina, no to
će se promijeniti uz liberalizaciju i privatizaciju industrije
nafte. (...)
Još jedan trend jest da zemlje napuštaju tradicionalna gledišta o
sigurnosti zaliha, koja se povezivala s vojnom moći i nadzorom
teritorija. One idu prema stajalištu da se sigurnost postiže
diverzifikacijom ponude i oslanjanjem na tržište."