US 29. III. IHT AZIJA I DEMOKRACIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 29. III. 2000. Azijske nedaće imaju i svoju dobru gospodarsku i političku stranu "Kao čovjeku koji je pretrpio srčani napadaj, istočnoj je Aziji kriza dala najavu njezine smrtnosti. Naučila ju je da je taj razvoj moguć, ali ne i neizbježan", piše Fidel Ramos, bivši predsjednik Filipina. "Podbodena tom poukom, razorena gospodarstva regije oporavljaju se, iako je povratak galopirajućega rasta kakav su imale prije financijskog meteža sredinom 1997. još daleko. Kriza ta gospodarstva prisiljava da postanu djelotvornija, produktivnija i konkurentnija. Ona također državnu politiku čini transparentnijom, odgovornijom i demokratičnijom. Osigurati funkcioniranje demokracije bit će najveći izazov Aziji u sljedećih 20 godina. Budućnost gospodarstava u regiji, iako nudi obećanja, još je puna neizvjesnosti. Najistaknutija među njima jest politička odlučnost vođa u provedbi nepopularnih reforma. Trajni oporavak podrazumijevat će dug i katkad mučan proces. Hrabro vodstvo, ustrajnost na reformama i snažna politička volja najvažniji su čimbenici u povratku gospodarskoga dinamizma istočne Azije. Djelomično kao rezultat bola uzrokovana krizom u poslovima i gubitku prihoda, ni demokratizacija ni globalizacija nisu privlačne kao nekad. Današnji istočni Azijci sad su svjesniji nedostataka globalizacije - narušavanja tradicionalnih načina obavljanja stvari. Oni su također svjesniji društvene nepravde koju kapitalizam može donijeti siromašnima. Oni su počeli shvaćati da globalizacija neće automatski donijeti opći napredak. Zapravo, barem u početku, ona može zaoštriti nejednakost u manje razvijenim zemljama te između njih i zrelih gospodarstava. Zamjenjivanje autoritarnih poredaka predstavničkim sustavima - kao što su istočni Azijci učinili u prošlom desetljeću u Južnoj Koreji, Tajvanu, Filipinima, Tajlandu i Indoneziji - može se pokazati kao razmjerno lagan dio posla. Dok je ukrase demokracije lako postaviti, postići da ta demokracija funkcionira i za obične ljude zahtijeva dugačak proces učenja, za koji vođe često nemaju mnogo strpljenja. Neobuzdana politička mobilizacija u etnički raznovrsnim i multivjerskim društvima, još opterećenim masovnim siromaštvom, stvara borbu za moć koja može potkopati slabija gospodarstva i ona u nastajanju. Zatim je tu još osnovniji problem istinski demokratizirajućih političkih sustava u kojima vlast počiva na osobnoj moći koju ima dominantna osoba, što još imamo na Filipinima. Na sreću, demokracija je postala dio duha vremena. Čak su i autoritarni poretci sad prisiljeni tvrditi da djeluju u korist svojih zarobljeničkih naroda. I postoje vanjske snage koje će poduprijeti azijsku demokraciju kad ona zapne. Glavna sila među njima jest tržišni sustav, koji je dramatično promijenio istočnu Aziju tijekom posljednjeg naraštaja. Slobodna su tržišta donijela brži i stalniji rast, a također su predstavljala oslobađajuću političku silu. Jednako kao što je rani kapitalizam srušio feudalizam u zapadnoj Europi, tako je i otvoreno tržište nagrizlo autoritarne poretke u istočnoj Aziji. Dok zapovjedno gospodarstvo donosi samo stagnaciju, tržište potiče individualno poduzetništvo, domišljatost i kreativnost. Kao rezultat, stvoreni gospodarski rast potkopava autoritarni poredak. Kako postaju bogatiji i sigurniji, ljudi počinju zahtijevati političko sudjelovanje i traže da im vlast prizna njihova građanska prava. Zasad je istočnoazijska kriza omela gospodarski rast, destabilizirala nacionalnu politiku i oštetila ljudske živote. No tijekom dužeg vremena, njezini učinci - uzevši sve u obzir - mogu biti korisni. Nadam se da će kriza, na kraju, rezultirati ne samo transparentnijim financijskim ustanovama, već i političkim sustavima u kojima ljudi iz regije više sudjeluju."