US 7. III. NEWD PUTIN

SJEDINJENE DRŽAVE NEWSDAY 7. III. 2000. Sjedinjene Države trebale bi dati oslonac demokraciji u Rusiji "Budućnost ruske demokracije nije bila ovako neizvjesna još od kolovoza 1991. Ironično, do vremena kad je rusko društvo prigrlilo osobne slobode, slobodan tisak i izbore, novi vođa ruske države, vršilac dužnosti predsjednika Vladimir Putin, pokazao je pravu podvojenost prema demokraciji", piše Michael McFaul, viši suradnik Zaklade za međunarodni mir Carnegie i profesor političkih znanosti na sveučilištu Stanford. "Američki nemar prema pitanju ruske demokracije također nikad nije bio veći. Usredotočena na kratkoročna pitanja poput ratificiranja START-a II ili dopune antibalističkih raketnih ugovora, Clintonova je vlada hvalila Putina kao liberalnog demokrata i u isto vrijeme smanjila američke programe pomoći ruskoj demokraciji. Ta razmjena - suradnja u nadzoru oružja za slobodne ruke u slijeđenju antidemokratske politike kod kuće - loša je i za Ruse i za Amerikance. Godinama smo pretpostavljali da će stvarne prijetnje ruskoj demokraciji stići izvana. Godine 1993. činilo se da je to neonacionalist Vladimir Žirinovski; 1996., to je bio komunistički vođa Genadij Zjuganov. Sada stvarna prijetnja stiže iznutra. Na Zapadu je moderno navoditi slabu rusku vladu kao izvor problema u zemlji. U političkom smislu, međutim, ruska je država još uvijek presnažna, sposobna dominirati i manipulirati izmučenim i slabim ruskim društvom. U posljednjim godinama Borisa Jeljcina, nismo bili svjedoci strašne moći Moskve jer je čovjek za upravljačem bio često odsutan ili nesposoban. Nakon Putinova uspona na vlast, međutim, vidjeli smo što ta država može učiniti kad je na vrhu vođa s ambicijom. U polju izborne politike, ruski poredak je tijekom prosinca 1999.,u parlamentarnoj kampanji, izgledao snažniji nego ikad. Moć je upotrebljavana na načine koji su nanijeli znatnu štetu demokratskim ustanovama. Putin i njegove saveznice stvorile su u listopadu iz ničega stranku Jedinstvo, koja je u prosincu osvojila zamalo četvrtinu glasova. Državna televizija neprekidno je promicala novu stranku i uništila njezine protivnike vatrom negativnog oglašavanja, dotad neviđenu u ruskoj politici. Stravičnije je bilo Putinovo iskorištavanje državnih sredstava u Čečeniji. Rusija ima pravo na obranu svojih granica. Ipak, zvjerska kršenja ljudskih prava radi obrane ruskih granica otkrivaju da su demokratska načela nisko na popisu Putinovih prioriteta. Neovisni novinari i znanstvenici također su osjetili moć ruske države pod Putinom. Izvjestitelji poput Andreja Babitskog s Radija slobodna Europa snosili su posljedice zbog objavljivanja za Rusiju neugodnih vijesti iz Čečenije. Jednako uznemiruje slučaj Igora Sutjagina, istraživača za sigurnosna pitanja, koji sjedi u zatvoru jer je pokazao dokumente američkom kolegi. A mjere koje su još više antidemokratske moguće su nakon ožujskih predsjedničkih izbora. Putinovi savjetnici otvoreno govore o uklanjanju proporcionalnog izbornog sustava iz parlamentarnog izbornog zakona. To bi praktično ukinulo sve prodemokratske političke stranke u Rusiji. Putin i njegovi pomoćnici također su izrazili svoju potporu izrazito antidemokratskoj zamisli imenovanja, umjesto biranja guvernera. Putin je čak dao naslutiti da bi želio produžiti mandat ruskog predsjednika s četiri na sedam godina. Nijedna od tih promjena zasebno ne bi značila kraj demokracije. No spojene, one bi mogle ponovno stvoriti sustav u kojem prevladava jedna 'stranka moći', odnosno Kremlj. Unatoč svim tim zlokobnim znakovima, bilo bi pogrješno zaključiti da je Putin 'antidemokrat'. Ruski je predsjednik jednostavno previše moderan i previše okrenut Zapadu da bi vjerovao u diktaturu. No Putin je ravnodušan prema demokratskim načelima i običajima jer možda vjeruje da će Rusija možda morati žrtvovati demokraciju kratkoročno kako bi postigla 'važnije' gospodarske i državotvorne ciljeve. Budući da Putin želi suradnju sa Zapadom, Clintonova vlada sad ima prigodu pomoći ruskoj demokraciji. Umjesto da obasipa Putina mlakim pohvalama kako bi osigurala potporu ruskoga Predsjednika za ugovore o nadzoru oružja, Clinton i njegov vanjskopolitički tim trebaju naglasiti da je očuvanje demokracije u Rusiji preduvjet za suradnju. Usporedno s konstruktivnijim uključenjem Putina što se tiče pitanja ljudskih prava, Sjedinjene Države također trebaju dati veću potporu ruskim snagama koje se još bore za očuvanje ruske demokracije. To znači pomaganje aktivistima za ljudska prava sastancima na visokoj razini s američkim dužnosnicima. To također znači povećanje, a ne smanjenje kao što se trenutačno planira, programa pomoći namijenjenih jačanju neovisnih medija, sindikata, političkih stranaka, građanskog društva i vladavine zakona. Nadzor oružja nije stao na kraj hladnom ratu. Prije je to učinio slom komunizma i uspon demokracije u Sovjetskom Savezu. Oni su obustavili međunarodno suparništvo između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza. Ako se nova nacionalistička diktatura na posljetku učvrsti u Rusiji, vratit ćemo se trošenju bilijuna na obranu kako bi odvratili državu koja posjeduje tisuće komada nuklearnog oružja. U Rusiji demokracija još nije izgubljena. Clinton još ima prigodu pomoći u promicanju njezina učvršćenja. Ako, međutim, ruska demokracija propadne, nitko se neće sjećati tko je ratificirao START II."